Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
10.04.2013., srijeda
Odavdje do vječnosti
|
Izgleda da su se John Buddha, Sfinga i stari vrač tijekom svojih lutanja prošetali kolektivnim nesvjesnim i svojim tragovima sinkroniciteta u činili temu vječnosti mnogo popularnijom. Budući je ta tema meni jedna od najdražih ja sam napisao još jedan tekst o tome. Ovaj put me je inspirirala pjesma meni omiljenog sastava Iron Maiden. Pjesma se zove "From Here to Eternity" a kako bih bio precizniji citirat ću refren u potpunosti "Hell 'aint a bad place, Hell is from here to eternity" (Pakao nije baš tako loše mjesto, pakao je odavdje do vječnosti). Ja sam refren pjesme sebi rastumačio na slijedeći naćin; svako bivanje koje prethodi našem stupanju s apsolutom (vječnim) uključuje element patnje. Budizam kaže "Život je patnja", drugim riječima svako egzistiranje pod velom Maye je neka vrsta pakla. Svakoj osobi je iz njezine prespektive nešto naporno, bolno i do gubitka patnje se dolazi tek stapanjem s apsolutom, odnosno ulaskom u vječnost. Dok se ne pročisti karma, jasno, bit će patnje. Tek ulazak u vječnost nam briše patnju. Dakle "Pakao je odavdje do vječnosti!". Ipak dodaju Iron Maiden, kako taj pakao nije baš ni tako loše mjesto. Naime tijekom našeg bivanja pod velom Maye možemo ostvariti neke ciljeve i u tome uživati, također uživamo u ljubavi, muzici, etc... Nakon Mejdena, još jedan citat me je inspirirao na pisanje ovog teksta, famozni Sartreov "Pakao to su drugi". Dakle, uvijek kada smo pod velom Maye mi smo u svijetu odnosa (relacija). Sebe definiramo u odnosu na nešto drugo, primjerice, visok, mali, debeo, mršav, pametan glup, svjetao taman. Pa čak i kada smo u senzornoj deprivaciji, naš um kao jedan od instrumenata vela iluzije stvara halucinacije koje stupaju u odnos sa nama. U tom svijetu odnosa patnja se javlja zbog našeg nezadovoljstva s nekim odnosom, željeli bi da bude bolji da smo, svjetliji ili sitiji i tako odnos čini pakao. "Pakao to su drugi". Tek stapanjem s vječnim apsolutom postajemo jedno biće bez odnosa. Stoga i na ovaj način vječnost briše, poništava elemente pakla. Ali da bi stigli do vječnosti, nema kratica, već se moramo spustiti u podzemni svijet. Poput Odiseja što se spustio u Had ili Johna Buddhe i Sfinge što su se spustili u 908 reinkarnacija. I tamo treba ukloniti zvijeri (što plaze sa stabla) odnosno prepreke na našem putu Dharme (pročistiti Karmu). I tek tada postajemo arhetip heroji koji obasjavaju put odavdje do vječnosti! |
