Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
11.06.2013., utorak
Sukob leda i vatre
|
Welteishlehre – doktrina o vječnom ledu U ovom tekstu pozabavit ću se doktrinom vječnog leda Hanns Horbigera. Samo ime i suština doktrine podsjeća me na tri SF fantasy sage/filma: Pjesma leda i vatre, Ratovi zvijezda i Melancholia. Objašnjenje veze vječnog leda i navedenih fantastičnih djela u zadnjem segmentu teksta. A sad malo o autoru i povijesnom kontekstu. Hanns Horbiger se rodio 1860. godine u Atzgersdorfu kraj Beča. Po zvanju je bio inženjer, a zaradio je veliki novac izmislivši novi sustav slavina za budipeštansku podzemnu željeznicu. Godine 1894. rzvija teoriju vječnog leda (Wel ili Welteishlehre), koju prihvaća i slijdei vrh nacističke stranke. Preko svog utjecaja šire teoriju na mase i prozivaju je “Nordijskom znanošću” koja nije odvojena od magije i misticizma za razliku od kako su oni zvali “Židovske liberalne pozitivističke znanosti” i nije vezana sponama koherentnosti teorije. Samu ideju za teoriju je dobio dok je promatrao taljenje željeza. Horbiger sam izvještava: “Kada sam, kao mladi inženjer, jednog dana opazio odljev taljenog željeza na vlažnoj zemlji pokrivenoj snijegom: Zemlja je eksplodirala s određenim kašnjenjem i to vrlo žestoko. (Dinamika leda i vatre) Dakle o čemu se radi. Prema Horbigeru cijeli svemir i sva bića u njemu pokreće sukob između leda i vatre. Logos je dinamika između leda i vatre, uzajamno privlačenje i odbijanje! Između ta dva principa vodi se vječna bitka i u svemiru, ali i na zemlji. Ovdje imamo poveznicu sa alkemijom i principom kojeg je iznio Hermes Trismegist :"Ono gore jednako je onome dolje." Cijeli naš sunčev sustav, a i svemir, nastao je sudarom prvog supersunca sa divovskim ledenim planetom. Kako smo već opisali Horbigerevu inspiraciju taljenjem, sunce nije odmah eksplodiralo, ali kada je, došlo je do žestoke eksplozije. Tako nastadoše galaksije i naš sunčev sustav. Ipak većina planeta je zahvaćena ledom. U principu su mrtve, kao i sve planete u našem sunčevom sustavu, osim naše Zemlje. Na njoj se odigrava kozmička drama! Ili drugim riječima zrcali se logos svemira! Sukob leda i vatre je ono što daje život zemaljskim bićima bićima i pokreće i motivira. Također postoji pravilan ciklus kada koji aspekt prevlada. Tako svakih šest tisuća godina prevlada led te dolazi do velikih poplava i ledenih doba, dok svakih 700 godina prevlada vatra, obično počne neki važan rat. Budući je Horbiger ustvrdio kako su posljednji nosioci vatrenog principa bili Teutonski vitezovi (koje je ipak pobijedio Aleksandar Nevski), Hitler, "vatreni" sljedbenik Horbigera je zaključio kako on i njegova vojska kanaliziraju ili nose u sebi aspekt vatre. Stoga je on kao "emanirana vatra" poslao svoju vojsku u napad na Rusiju bez potrebne zimske opreme, doslovno vjerujući kako nijemci posjeduju vatru te će samo njihovo prisustvo otopiti ruski vječni led. No prevario se i sačekala ga je sudbina teutonaca po navalom vojske Aleksandra Nevskog. No vratimo se nazad u makro razinu u svemir, pogledajmo kakvim ga vidi doktrina vječnog leda. Sunčev sustav se opisuje tako da se iza Neptuna nalazi veliki prsten od leda i naša galaksija i sve ostale su jedne velike ledene spirale. Unutar sunčevog sustava sve se planete približavaju suncu i na koncu će se sudariti s njim. Kako su osim zemlje sve ledene nakon sudara doći će do nove eksplozije i ponovit će se kreacija svemira. Takvo cikličko vječno stvaranje može asocirati (ne bez smisla, kao što ćemo vidjeti kasnije) na hinduskim mitom o Brahmanovu snu. Možemo ga čak povezati sa fraktalnom teorijom, jer je ovaj sudar planeta sa suncem je zrcaljenje na mikro razini prvog makro stvaranja i tako se kreacija ponavlja na sve manjoj razini, ali je uvijek ista. Radi pojašnjenja napomenut ću kako je fraktal jedan oblik koji se sastoji od istih manjih oblika koji se sastoje od istih manjih oblika i ttako ad infinitum. Ovdje bih povezao Mandelbrotov skup, odnosno fraktale sa alkemijom. Čini mi se kako je Mandelbrotov skup znanstveni dokaz već spomenutog alkemijskog principa "Ono gore jednako je onome dolje." kojeg je u poeziji najbolje uobličio William Blake stihom "To see a world in a grain of sand and a heaven in a wild flower, Hold infinity in the palm of your hand and eternity in an hour ." (Mjeseci, divovi nadljudi i Atlantida) Zanimljivo je kako doktrina vječnog leda dokazuje Atlantidu i divovske bogove. Divovski bogovi nisu vanzemaljci, već su zemaljska bića koja su postali giganti zbog mutacije! A do mutacije je došlo zbog tendencije planeta Zemlja da zarobi mjesec koji se počne približavati njoj, što se do sada dogodilo četiri puta, a već tri puta je rezultiralo sudarom. Prilikom približavanja mjeseca gravitacija na Zemlji postaje jača što onda utječe na mutacije točnije na gigantizam. Bića postaju veća, a ljudi ne samo veći nego su pametniji, postaju gotovo bogovi! Prije nego što se sudari sa zemljom mjesec se rasprši u ledeni prsten koji okruži naš planet. Ljudi su tada veliki i mudri, a budući se ono gore odražava u onom dolje, zajednica ljudi svojom psihičkom snagom utječe na pomicanje zvijezda i planeta i usporava sudar mjeseca sa zemljom kako bi odgodili nestanak svoje civilizacije. U to vrijeme oni podučavaju novi naraštaj manjih ljudi koji ih doživljavaju kao bogove i od tu svi ti razni mitovi o drevnim sumerskim i grčkim bogovima. U konačnici će mali ljudi ponovno postati bogovi kada se ovaj četvrti mjesec dovoljno približi Zemlji. Kako sam već napomenuo Hitler je bio vjerni sljedbenik Horbigera te je spojivši doktrinu vječnog leda sa Nietzscheovim nadčovjekom stvorio svoju nacističku verziju A Atlantida? Dakle za vrijeme pada trećeg mjeseca kada su Marduk, Enlil, Kronos i društvo hodali zemljom i podučavali nas, razvili su svoju civilizaciju, Atlantidu. Kaže Horbinger kako su bili vezani s ostalim dijelovima svijeta brodovima, a prva Atlantida se nalazila na području Južne Amerike gdje je danas planinski lanac Ande. Tiahuanaco je jedan od ostataka civilizacije s kraja tercijara (odnosno prije pada trećeg mjeseca). Prva Atlantida je nestala tako što je približavanjem mjeseca voda presušila, pa se društvo bogova seli na sjeverni Atlantik. Tamo su već pomalo oslabili i kao takvi postaju zli, no njihovi učenici ih uspjevaju nadvladati. Vjerojatno mit o tome kako Zeus nadvladava Kronosa i mit o sumraku bogova potječe od ovog događaja. Tu Atlantidu i slične događaje opisuje Platon u svom dijalogu Kritija. Na koncu druga atlantida nestaje u potopu, konačnom padu ledenog mjesečevog prstena na Zemlju. (Svemir je živi organizam) Već sam napisao kako je Welteishlehre sličan alkemiji po odražavanju makrokozmosa u mikrokozmosu. Rezlog tome je Horbigerova tvrdnja kako je svemir živi organizam i da se sukob leda i vatre događa i unutar samog čovjeka. Možemo reći kako je tvrdnju posudio od Plotina koji je uz Nietzschea, tibetanske i hinduske svete spise bio glavna lektira nacističkih mističara. Plotin tvrdi da iz razloga što je svemir živo biće, predmeti mogu utjecati jedni na druge na daljinu. Tako da na svijetu nema mjesta nikakvom slučaju, već je sve određeno zrcaljenjem svemira u čovjeku ili događajima na zemlji. Nadljudi bogovi su bili svjesni toga te su mogli pomicati planete i zvijezde, a to su mogli uz pomoć duše, koja je zapravo odašiljač psihičkih moći kojima se čuva ravnoteža u svemiru. (Utjecaj vječnog leda na SF i fantasy) I da zaključim i kružno povežem kraj teksta s početkom. Martinova saga Pjesma leda i vatre ima isti logos kao i doktrina vječnog leda, a to je, jasno, skuob leda i vatre. Prvo se na mirko razini sukobljavaju Starkovi, obitelj sa hladnog ledenog sjevera, sa Lanisterima, obitelji iz toplijeg juga. A sukob na makro razini bi predstavljali zombiji što žive u području vječnog leda iza zida, koji prijete razoriti cijelu civilizaciju Zapadnih zemalja, poput mjeseca prstena. No kao obrana su zmajevi koji očito predstavljaju aspekt vatre i za očekivati je da će se sukobom ledenih zombija i vatrenih zmajeva razriješiti saga. Zatim određene aspekte doktrine vječnog leda možemo pronaći u von Trierovom filmu Melancholia gdje se gibanje i neka svrha plavog (ledenog?) planeta odražava na karakter i djelovanje glavne protagonistice. I kao što plavi planet razara Zemlju, tako protagonistica razara sve ljude koji dođu s njom u bliski kontakt, a sve po principu svemir je živi organizam koji se odražava u bićima koji ga nastanjuju ili "Ono gore jednako je onome dolje." Na kraju Ratovi zvijezda (Zvjezdani ratovi, Star Wars). Kaže Horbiger kako nadljudi svojim psihičkim moćima održavaju ravnotežu u svemiru. A upravo je to zadatak svakog pravog jedi viteza. Sila neka je sa vama! (izvor za tekst knjiga "Jutro čarobnjaka", Louis Pauwels i Jacques Bergier) |
