Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
28.12.2008., nedjelja
Mojo Risin' - Veliko praskanje!
|
Veliki prasak Praiskonski aspekti muškog i ženskog započeli su s vođenjem ljubavi. Muško je prvo sramežljivo započelo s lizanjem vagine. Žensko je stenjanjem zazvalo prvo komešanje u antimateriji, što je oslobodilo ono drugo početnog srama. Ono drugo, muško, uživljeno svojim lizanjem joj je sve više vlažilo pizdu. Toliko ju je navlažio, te ju je rukama sve više širilo dok nije uspio svoju glavu staviti u nju. Žena je doživjela idealni orgazam, onakav za kakvim sva ljudska bića još dan danas žude. U to vrijeme muški aspekt je uz glavu, u pičku stavio ruke i poput divovskog penisa penetrirao, dok se žena tresla od uzbuđenja. Cijelo tijelo joj se naelektriziralo kada je muško cijelo ušlo u nju. I tako je nastala prva energija u svemiru. Zatim je zavladao trenutak tišine....i onda je muško u srebrnom sjaju izletilo kroz ženina usta. Ojačan do idealnih granica, za kojim a su čeznuli svi mitski heroji, prepoznati danas kao Monomit, uzeo je ženu od iza i svojim ukručenim praspolovilom prodro u nju, gotovo je poderavši dok je ejakulacija izazvala veliki prasak razorivši praiskonski muški i ženski aspekt čiji su se komadići počeli spiralno uvijati u tek rođenom svemiru i stvarati prve sferične oblike, danas ih poznajemo po imenu planeti. Drugi komadići eksplozije uzrokovane velikim praskanjem su se pak skupili čime su nastale galaksije I DNK. Tako je nastao naš svemir. I zato je tako seksi! Ali zato našim životima dominira napetost između Erosa I Thanatosa. I cijeli naš smisao postojanja se otkriva iskustvom ta dva aspekta. Jasno, ako smrt neposredno doživimo, o njoj onda ne možemo pričati, zato je u orgazmu sintetiziran Eros I Thanatos. Orgazam – spoj suprotnosti. I cijeli svemir je pri svom postanku pjevao “Mojo Risin'”! To je svemir uzbuđivalo! Zato niti nije čudno što je LA Woman od Doorsa postala hit. Mojo Risin' nam je upisan u postojanje, nas kao kozmičkih bića. Jebena esencija! Univerzalni um, Doorsi bi rekli. Mojo Risin! Energija bivanja, kada je osjetiš pretvara te u biće koje naprosto upija užitke u Supersoničnoj metafizici. Esenciji svega što jest i što će ikada biti! Nešto najljepše što se može desiti! (uf koliko uskličnika, ali takva je Supersonična metafiziča, slasna I glasna!)! To je podsjećanje na nekadašnje jedinstvo i apsolut! Ali ipak, nakon velikog praskanja sada smo samo sami i tražimo veze. Ljubav spaja. Ali ljubav je zlo! Ona nas razotkriva u našoj različitosti. Da napišem pjesmu života: Ljubav je zlo Ti i ja i ljubav Ona nas je sjebala Totalno pročitala Ljubav je zlo Klizi kroz pogled Ona želi svijest A i svijet Tako nas je sjebala Totalno pročitala Ljubav je zlo Naime (šta?), istosti su ionako samorazumljive. I kao takve se ne cijene (nisu nešto novo, nepoznato, već su već viđeno ehehe!). I to je prokletstvo života! Doors - LA Woman Love is Evil by Slavoj Žižek PS - Da bi se u cijelosti shvatilo poželjno je you tube clipove Doorsa i Žižeka puštati paralelno, dok se istovremeno čita tekst. |
