Produžetak tijela vrijeme dodajem lijepim ga na svoje ruke i noge Ako treba stavljam vremenske proteze razne pilule i operacije Kao da vrijeme ne prolazi. Bio sam u potrazi za bilo kakvom intrigantnom mišlju. Ali moja potraga se razvukla u ništavilu uma. I sve je stalo, iako su mi osjeti primali muziku iz kazetara, njezinu prolazonost nisam doživljavao. Toliko me je ta praznina ideja, odnosno njezin nedostatak zarobio u nekoj vrsti prazne vječnosti. Jedan rastegnuti trenutak..., ne, baš jedan jedini trenutak, baš taj ali sveprisutan. Gledao sam u svoje neprecizno nacrtane mandale čekajući da me oslobode iz tog bezidejnog trenutka, ali ništa. One su i dalje bile tresućom rukom iscrtani oblici od plave tinte. Sve moje Some: cigarete i piva nisu doprinjele oslobođenju. Više se nisam zamarao njihovom količinom kao obično, jer je sve bio jedan bezidejni trenutak. Agonija vječnog postojanja. I onda ideja! Zašto se uz ovaj usrani prolazni svijet, ta dugo očekivana vječnost mora prikazati u njezinom najgorem, negativnom obliku? Zar samo bezidejnost može zaustaviti protok vremena? Jeli jedino ništavilo vječno? I sama ideja je negativna, jer se bavi sama sobom, odnosno nedostatkom nje same. Pa da! Kao jedna nespretno nacrtana, ružna mandala koja zbog svojih nedostataka ide u beskonačni regres. "Pa to je pakao." bezvoljno sam pomislio. Sve naše težnje su ostvarene, ali na sasvim izopačen način, tako da poželimo da ih nikada nismo niti imali. Ali sad sam vječan, pa što? |
Na prvi pogled se čini da postoji jasna razlika između seksa i nasilja. Naravno, pod uvjetom da je seks konsenzualan, u suprotnom se radi o čistom nasilju. Naime, u seksualnom činu osoba teži užitku kroz tzv. dijeljenje s drugom osobom , primanje i davanje užitka. Dakle, seks podrazumijeva nekakvu ravnotežu i ravnopravnost među partnerima. S druge strane, kod nasilja, nasilnikov je cilj da svojom voljom i snagom, odnosno svojom moći uspije sebi podčiniti drugu osobu. Time, Hegelovim rijačnikom, ostvari svoju bit, svoje jastvo, budući je sebi podredio drugu osobu. Međutim i kod seksa osobe teže dominaciji i podređenosti. Primjerice, pružanje užitka drugoj osobi (a dok ga ne primamo) nas stavlja u podređen položaj pred partnericom, dok sebično svršavanje, bez obaziranja na potrebe partnerice, svakako iskazuje želju za dominacijom nad drugom osobom, jer se njezino tijelo tretira neosobno, kao običan stroj za pružanje ugode. Stoga, pitanje se postavlja - dali je cilj seksualnog čina ugoda, ili prilikom seksa, kao i kod nasilja, dolazi do situacije "gospodara i sluge", odnosno ostvarivanja svog jastva, time i smisla kroz podređivanje druge osobe? Pozitivan odgovor bi se mogao dati kroz, nazovimo je, kružnu paradigmu, kroz koju se spajaju suprotnosti. Primjerice, seks i nasilje su na prvi pogled odvojeni jedno od drugog, ali kada se završi puni krug seksa, zadnja točka te pojmovne kružnice i prvi susjed idealnog seksa je najgore nasilje. Jasno, navedenu interpretaciju možemo odbaciti ako negiramo takvo kružno tumačenje suprotnosti, a pojmove seksa i nasilja stavimo na sasvim suprotne krajeve, budući su sadržaji ta dva pojma u potpunosti različiti. Međutim, takvom razdvajanju suprostavlja se već navedena težnja za dominacijom u oba nagona (sek & nasilje). Dodatna sličnost jest što su ta dva nagona, možda i najprimitivnija, najvažnija za evolutini razvoj svih bića (to su najnužniji elementi za očuvanje vrste). Radi se o razmnožavanju i obrani svojeg potomstva te napd i širenje svojeg potomstva na novom teritoriju. U tom evolutivnom smislu čini mi se kao da seks i nasilje žive u simbiozi. To ću pokušati potkrijepiti citatom Junga, koji ipak ne smatra Eros i moć nagonima, već životnim silama, ali koje imaju isto izvorište, citat: "Eros nameće jednako velike zahtjeve težnji ka moći, kao što ova nameće njemu." str. 216 I kada dva temeljna nagona utječu na modeliranje makro razine, odnosno kulture i značenja raznih pojmova. Drugim riječima, određena nakupina atoma, mikro razina, koju možemo usporediti s plemenom koje se najvještije služi seksom i nasiljem stvara kulturu i značenja pojmova - makro razina - koja se nameće drugim nakupinama atoma, plemenima i tako ta kultura prevladava i stvara civilizaciju. Međutim, ipak ću odbiti toliku povezanost seksa i nasilja, budući sam uvjeren, da je poanta seksa ugoda i uz seks se vežu ugodni osjećaji kod obje osobe, dok kod nasilja, strana koja izgubi biva poništena, odnosno njezino "Ja" se negira recipročno koliko se nasilnikov "Ja" ostvaruje. Osim toga osobi koja je izgubila ne prijeti samo psihička bol zbog gubitka jastva, već i jaka fizička bol. Zato, što se tiče težnje za jednakim društvom, nasilje bi se trebalo što više izbjegavati jer nema ravnoteže između sukobljenih strana i nasilje izaziva bolne osjećaje, dok bi se konsenzualni seks trebao što češće prekticirati jer tako dolazimo do ravnoteže i zbog primanja i davanja užitaka oba jastva se ostvaruju, a sam čin prati fenomenalan osjećaj ugode. Ili što bi rekli hipici "Vodite ljubav, a ne rat." i pokušajte svršiti zajedno. |
< | veljača, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 |