Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
13.10.2007., subota
Ideja jednakosti i žrtva
|
Često sam slušao kako je glavna stvar koju je krščanstvo dalo ljudima bila ta što je po prvi put u povijesti izjednačila sve ljude. Razni krščanski filozofi su čak tvrdili da bez kristove ideje o jednakosti ljudi ne bi bilo niti Francuske revolucije potaknute slobodarskim mislima Rousseaua i Voltaira. Na prigovore o gotovo 1800 godina feudalizma, koliko je proteklo od Kristovih propovjedi do Francuske revolucije, samo bi odgovarali da je toliko vremena trebalo proći kako bi ideja sazrila. S druge strane Nietzsche se žestoko okomio na krščanski moral kao nešto što je sve vrline proglasilo lošima (užitak, junaštvo) a sve loše, sve mane, proglasio je vrhunskim dobrom (askeza, trpljenje, odnosno nalaže umijsto da se borimo za nešto u što vjerujemo, radije trebamo pasivno trpiti i po uzoru na Krista žrtvovanjem svojeg života dosegnemo najviše dobro). citat"Krščanstvo je stalo na stranu slabih, niskih, neuspješnih, od oprečnosti s instinktima za održanje jakog života stvorilo je ideal; iskvarilo je um i duhovno najjačih priroda poučavajući da najviše vrijednosti duhovnosti treba smatrati griješnima, varavima, iskušenjima." Friedrich Nietzsche, Antikrist, Izvori, Zagreb 1999., str 10. A u navedenom Antikristu Nietzsche iznosi svoje shvaćanje vrline "Što je dobro? - Sve što jača moć, volju za moć, samu moć u čovjeku. Što je loše? - Sve što potječe od slabosti. Što je sreća? - Osjećaj da moć raste, da se savladava prepreka." Friedrich Nietzsche, Antikrist, Izvori, Zagreb 1999., str 8. S krščanskim moralom dolazi do propadanja ljudskog roda, jer jaki ljudi unutar društva s krčanskim moralom ne mogu razviti svoje potencijale. Ipak, možda mit sa žrtvom heroja može oslobađajuće djelovati na ljude i dati im primjer kako izbjeći zle radnje. Film "Posljednje Kristovo iskušenje" kontrastira dva načina života; ugodan, ali običan život i žrtvovanje puno patnje, ali ulazak u mit - kao što se dogodilo Kristu. U filmu, posljednja varka sotone je bila ta da Kristu, već razapetom na križu, prikaže kako bi mu mnogo ugodiniji i ljepši bio običan život anonimnog poljoprivrednika sa lijepom ženom i mnoštvom djece, umjesto što pokušava svojom žrtvom spasiti ljudski rod, koji uopće ne cijeni njegovu žrtvu. Ipak, Krist spoznaje prevaru (uz pomoč Jude) i shvaća da je vrijedniji život koji nije ugodan, ali je posvećen ostvarenju vrhunskog ideala, vrhunskog dobra i odbacuje običan život i vraća se na križ. Tu je žrtva prikazana doslovno kao sredstvo za dostizanje blaženstva. Apsurdno bi bilo tvrditi da se to ne može nazvati žrtvom, primjerice: Ako Krist takav život smatra kreposnim, onda je žrtva nešto ugodno!!, pa dakle nije žrtva. Ne. Upravo ta sumnja, dilema, izabrati prosječan i ugodan život ili patiti za neki uzvišeni ideal dokazuje taj izbor težega žrtvom, jer ne želi se osjetiti bol, ali da bi ostvarili ideal ili vrhunsko dobro za to moramo patiti. Drugim riječima, žrtva je sredstvo za ostvarivanje blaženstva kod krščana. Većina mitova o herojima prikazuje trenutke u kojima su patili i baš patnja, primjerice mit o Prometeju, je bila nužna za emancipaciju ljudi od bogova i urezala im pojam slobode u umove. I takav pojam žrtve bi trebao biti ono što nas vodi u nedoumici kada se pitamo hoću li pogaziti svoje principe kako bih ostvario neko materijalno dobro ili ću odbiti materijalno blagostanje čak po cijenu života. Primjerice, u ratu su pojedinci poneseni, bolje reći ucjenjeni masom ljudi i čine ratni zločin kako sami ne bi bili ubijeni od svojih suboraca ako ga odbiju učiniti. Čini mi se da bi Krist prije žrtvovao svoj život nego ubio nevinu osobu. I to je najvažnija, ako ne i jedina vrijednost priče o Kristu i njegova mita, a svakako jedina dobra stvar koju je krščanstvo ostavilo ljudima. Iz te priče vidimo da nas principijelnost i trpljenje žrtve može zaustaviti u činjenju zločina. Sličnu stvar je već učino Sokrat, ali na manje bolan način, dok se Krist prikazao kao Nietzscheovac jer se odmaknuo od težnje prosječnih ljudi ka mirnom, ugodnom životu. Ipak, njegova žrtva nije nadljuska jer Krist trpi nepravdu umjesto da se bori protiv nje, zato Nietzsche najavljuje nadčovjeka koji će ljudima više ličiti na đavla nego na boga. |
