(objavljeno u časopisu VAL) Ako dvoje ljudi sanja isti san, to više nije iluzija; osnovni test kojim se stvarnost razlikuje od halucinacija je consensus gentium – da je vidi jedan drugi ili više drugih. (The True Stories of the Three Stigmas of the Five Break-Ins of Philip K. Dick, Paul Williams, u Rolling Stoneu, November 6, 1975) Dakle, kada bi dvoje ljudi djelili zajednički san i dobivali jednake podražaje iz tog sanjanog svijeta, takav svijet više ne bi bio san već stvarnost.Sa večim brojem ljudi dobivamo situaciju prikazanu u filmu «Matrix» gdje veći broj ljudi djeli zajedničku iluziju (san) i osjete koje dobivaju iz njih, pa budući da svi egzistiraju u toj iluziji, iluzija za njih postaje stvarnost. Ipak, ta iluzija nema jednak ontološki status kao stvarnost, jer bez obzira što postoji konsensus svih ljudi da je ono što doživljavaju zapravo stvarnost, hipotetski nezavisni promatrać iz treće perspektive (primjerice bog, u Matrixu Morpheus) bi mogao ljudima jasno reći da su zamjenili iluziju za stvarnost. Prema realistima stvarnost bi bila nešto (svijet, objekti, prostor vrijeme) što postoji nezavisno od nas (postojala bi čak i da nas nema). Za njih su argumenti o konsenzusu nevažeći budući da takav pogled na stvarnost zavisi o ljudskom umu, dok je prema realistima stvarnost nešto nezavisno od ljudskog uma. Za njih je stvarnost ono što se odvija nezavisno od doprinosa našeg mozga, dok se iluzija odvija isključivo u našem mozgu. Ali što ako bog ne postoji već cijelim svemirom vlada zli demon koji je toliko zao da uživa varati ljude pa im predstavlja stvarnost kao iluziju (san), a iluziju kao stvarnost i apsolutno je močan tako da kod njega nema šanse da se pojavi neki Morpheus koji će urlati ljudima uz pomoć benda rage against the machine da se probude? Nema načina da otkrijemo da nas se vara.Jedino u što možemo biti sigurni, prema Descartesu, je to da ja jesam jer mislim. Sad, nema veze da li mislim u iluziji ili stvarnosti ipak mislim i to dokazuje da postojim. No, kad sanjam također mislim pa ipak ne smatram da je san jednako ili više stvaran nego ono što nazivamo javom, niti mi je toliko stalo do onoga što radim u snu koliko mi je stalo do onoga što radim u javi. Zašto je tome tako? Zamislite da se jedan dan probudite i shvatite da je cijeli život koji ste proživjeli zapravo bio san, kao što se budite ujutro i shvaćate da ste zapravo imali malo uvjerljiviji san. Kako razlikovati stvarnost od sna? Pa, gotovo nikada se novi san ne naslanja na na kontinuitet prthodnog sna.Uzroci iz prošlog sna ne stvaraju posljedice u idučem snu.Primjerice ako sanjam da sam se zaokružio dobitnu loto kombinaciju i probudim se, neću sanjati u idućem snu da podižem novac, dok ako u stvarnosti dobijem na lotu, idući dan ću svakako podići svoj novac. Dakle java mi je važnija od sna zbog kontinuiteta događaja. Sad spojimo konsenzus, mislim dakle jesam i kontinuitet događaja kao nešto što iscrpljuje značenje pojma stvarnost i opet ne možemo poraziti iluziju.Naime i matrix svijet posjeduje i konsenzus da je taj svijet stvaran, svi misle dakle postoje i svi imaju kontinuitet događaja.Svaki dan se naslanja na prethodni, uzroci iz prethodnog dana donose posljedice u idućem danu, što onda tjera Paul McCartney-a da napiše pjesmu «Yesterday». Pa kakva je onda razlika između iluzije i stvarnosti? Čini mi se da je jedina razlika u tome što u onome što nazivamo stvarnosti mozak prima podražaje indirektno preko osjetila, dok u situaciji da smo mozak u posudi kojim manipulira neki zao subjekt (znanstvenik, kompjuter, demon),dakle iluzija, mozak se podražava direktno stimuliranjem centara u mozgu. Ipak, na jedan i na drugi način naš doživljaj stvarnosti ovisi o mozgu i stimulaciji primjerice centra za, vid, boje i ostalih centara u mozgu.Naša stvarnost je stvarnost mozga, način na koji mozak biva podražavan određuje našu stvarnost.Prema tome nema razlike u doživljaju stvarnosti ako sam osoba s dvije ruke i noge (stvaran) ili mozak u posudi (ili ako se baš treba...tijelo u posudi kao u matrixu). Ali, da pustim malo svjetlosti u ovu tamnu i depresivnu priču, u stvarnosti bi ja podražaje trebao birati slobodnom voljom, a ne da mi ih neki zli demon ili ludi znanstvenik nameće.To je jedina razlika-u stvarnosti bi imali slobodu volje kojem podražaju ću se izložiti, a kojem neću, međutim kako ne mogu razlikovati stvarnost od iluzije, tako ne mogu znati da li je moja želja da se izlažem podražaju zelene boje tako što buljim u livadu slobodna ili nametnuta od zlog demona. Sve u svemu, razlike koja bi bila dostupna ljudskom umu između stvarnosti i iluzije nema!!! |
< | rujan, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |