Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
30.08.2006., srijeda
Film the Dune
|
Jučer sam nakon dugo vremena ponovno pogledao film The Dune. To je jedan od najzanimljivijih SF filmova. Prvo zbog svoje kombinacije (koja je uvjetovana književnim predloškom Franka Herberta) daleke budučnosti, letjelica i 19. stoljetnim uniformama. Režija Davida Lyncha daje dodatnu dimenziju. Spori kadrovi, konstantno iščekivanje i zlokobno «Lynchovsko zujanje u pozadini». Iako je film snimljen 1984. nakon što je prva trilogija ratova zvijezda donjela revoluciju u specijalnim efektima, efekti u filmu The Dune djeluju staromodnije. Međutim, takvi zastarjeli filmski efekti samo doprinose toj kombinaciji 19. stoljeća i daleke budučnosti čime se razlikuje većine SF filmova. To je uvjetovano i knjigom koja ima odmak od tehnološke zaluđenosti i naglasak stavlja na parapsihološke moći. Možda su najlošije rješeni specijalni efekti letećih brodova, dok su najbolje prikazani divovski pješčani crvi. Glumci su tipično Lynchovski Jack Nance, glumac koji je sudjelovao u gotovo svakom Lynchovom filmu glumi kapetana Iakin Nefuda, člana brutalne kuće Harkonen i Kyle MacLachlan (Plavi Baršun, Twin Peaks, Fire Walk with me) glumi glavnu ulogu, Paula Atreida. Inače sam film pokušava vjerno pratiti knjigu, koliko je u mogučnosti jer je većina knjige introspektivna, ondosno donosi nam misli glavnih junaka više nego čiste dijaloge. Stoga Lynch često koristi naraciju, šaputanje, što osobi koja je neupućena u samu knjigu otežava shvaćanje radnje. Ipak, sama naracija i šaputanja doprinose cijeloj mističnosti filma. Dovoljno je samo pogledati uvodnu naraciju princeze Irulan (Virginia Madsen) i shvatiti koliko je ta scena utjecala na uvodnu naraciju Galadriel (Cate Blanchet) u Prstenovoj družini (Česte se kaže da ono što je književna saga «Gospodar prstenova» za fantasy, to je književna saga Dina za SF) . Mistiku naglašuje i filmski soundrtrack. Inaće ljigava soft hard rock grupa Toto, u ovom je filmu muzički dala najbolje od sebe. Atmosferski gothic elementi dodatno naglašavaju mračni filing filma. Pogotovo vrijedi istaći «The Prophesy theme» skladbu Bryana Ena koja se kao crvena nit razvlaći kroz film i pojavljuje se u svim prijelomnim trenutcima filma, pogotovo u djelovima filmova koji prikazuju vizije, putovanja kroz prostor i vrijeme i pejzaž pustinjske planete Arakis čime se potencira halucinantni doživljaj tih scena. Od protagonista filma najviše se istići tri skupine sestrinstvo bene Geserit, slobodnjaci i članovi svemirskog ceha. Iako to vjerojatno nije bila piščeva intencija, redatelj David Lynch je te skupine prikazao (najviše zanimljivim kostimografskim rješenjem) kao sodomazohističke darker metalce, što iako nije vjerno knjizi, jače naglašava snagu tih najmočnijih grupa u priči. Zanimljivo je prikazana brutalna kuća Harkonena kao ekipa pijane horde raspojasanih nasilnih punkera, u što se odlično uklopi Sting (još dok je sama njegova muzika imala kakvu takvu oštricu) u ulozi neurotičnog Feyd Raute i Kenneth Mcmillan u ulozi debelog lebdećeg Baruna Vladimira Harkonena. Film je snimljen u pustinjama Meksika. Za Davida Lyncha na mjestu redatelja producenti su se odlučili nakon što su vijeli njegov film «Čovjek slon». David Lynch je odbio ponudu snimanja filma «Povratak Jedia» i odlučio sa za snimanje Dine-pustinjske planete. Lynch je napisao i scenarij za film. Originalna verzija filma je trajala je tri sata, međutim producent Dino De Laurentis je skratio film na 134 minuta, zbog čega je pisac Frank Herbert bio razočaran. Ipak za tako opsežnu knjigu potreban je i dugačak film, stoga su vjerojatno neke najasnoće u samom filmu proizašle upravo zbog tog skraćivanja filma. Tako da je preporučljivo pročitati knjigu prije nego što se pogleda film Već 1975, se spremala ekranizacija Dine u kolaboraciji Orsona Wellsa, nadrealističkog slikara Salvadora Dalia (koji je trabao glumiti cara), H:R Gigera (koji je kasnije dizajnirao Aliena) i Moebiusa (strip crtača) dok su muziku trebali komponirati Pink Floyd. Ipak zbog pretjerane ambicijoznosti projekta (navodno je film trebao trajati 14 sati) projekt je propao. Iako film nije ostvario vrtoglavi uspjeh na blagajnama, stekao je kultni status. |
