Duing Biznis in Kroejšija
srijeda , 30.11.2005.
Dođen ja ujutro na džob, uđen u ofis i vidim kako me na desku čeka novi tender za nekakve vorkšopove. Odmah sam provjerio mejl i sejvao sve u inboksu vezano uz to. Za svaki slučaj sam stavio i u jedan šerani folder tako da i kolege mogu daunlodirat. E, sad sam na sto muka jer negdje treba organizirat ivent, pa sam se dosjetio jadu i otišao na web-pejdžod Cinestara. A kad tamo nude svakakvih čuda, pogledajte, k'o stvoreno za moj ivent:
Launch novih proizvoda
Eventi za klijente i suradnike
Sampling novih proizvoda
Team building
Catering
oblici oglašavanja: on-screen, plakatne površine, kutije za kokice, kino vodič...
Povećanje prodaje kroz cross promociju (ulaznica kao vaučer za popust)
Launch proizvoda kroz event usmjeren na target kojem se obraćate
Coffee break
Welcome drink
Afterwork party
Cocktaili
Ajme šta će nam bit kul...
komentiraj (8) * ispiši * #
Pozorište u kući
petak , 25.11.2005.
Istina da u Hrvatskoj često ne manjka bizarnosti i neshvatljivih pojava, ali danas je izgleda bio doista uspješan dan. U stvari nekoliko zadnjih dana kao da nešto zrači nad ovom zemljom.
Luđakinja u Zadru je bjesomučno nazivala hitnu pomoć, a poslije se ispostavilo da je takav slučaj bio i u Šibeniku. Bit će da južina čini svoje. Ali ajde još to i nekako, ljudi su bolesni, ne mogu si pomoć, ali vrlo sličnu stvar je danas napravio naš dragi nekadašnji monopolist Hrvatski Telekom. Hitna služba za izvanredna stanja 112 nije platila dio svojih računa i HT im je isključio mogućnost upućivanja poziva. I sad su oni normalniji od ove munjare iz Zadra? Tko i kako će pomagati u slučaju katastrofa?
A hvala na pitanju, katastrofa zadnjih par dana nije falilo. Ruknuo plin u Rijeci - poginuo vatrogasac, nekoliko ozlijeđenih, danas ruknuo plin u Zagrebu - 8 uništenih stanova, baka u kritičnom stanju. U Slavoniji neki genijalci htjeli krast plin pa se isti krenuo rasipat po okolnoj prirodi. A telefon blokiran jer HT-u nisu plaćeni računi.
Onda epidemija pljački. U Zagrebu 6 komada, Split 3, Dubrovnik 1. Sad javljaju na vijestima da su pljačkaši u Zagrebu "spektakularno" uhićeni. Weeeeee!
Sad na scenu stupa naše pravosuđe koje će im odrapiti takve kazne da će za koju godinu, ako ne i prije, biti vani. Na emisijama tipa "Otvoreno" i "Latinica" će se unedogled palamuditi o izmjenama Zakona, o potrebi promjene svijesti društva, o rasapu vrijednosti i ljudskim pravima pljačkaša. Ne sumnjam da će se naći netko tko će reći da je pri uhićenju upotrijebljena prekomjerna sila. A jedna od boljih priča mi je bila ona da se raspisala tjeralica za čovjekom koji je osuđen, ali se nije na vrijeme javio u zatvor na odluženje kazne. Valjda se zapio na oproštaljci. Ili mu možda nisu poslali uljudan poziv, da ako nađe vremena i ako se to ne kosi previše s njegovim obvezama, da blagoizvoli doći u zatvor. Palamudilo se i o potrebi nošenja dugih cijevi od strane policije. Pa ne može to tako, pa ljudska prava, bla, srač... Ma šta duge cijevi, zolje im treba dat. Sumnjam da bi se mnoga suza prolila za ovim debilima koji su večeras uhvaćeni u Zagrebu. Zatvorska kazna za oružanu pljačku - minimalno deset godina - bez mogućnosti pomilovanja. Ako se nastavi ovako, stvari će ići po onom starom principu - "Zašto pas sebi liže jaja? - Jer može.".
S druge strane, policija je jako učinkovita i brza kad na primjer treba deložirat samohranu majku s petero djece. Oh da, tu smo pravna država. Vani s njom! Po mogućnosti na snijeg i hladnoću.
On the bright side, sutra iz BB kuće vjerojatno ispada alternativni Kristijan. :D
komentiraj (7) * ispiši * #
Mísia - fado diva
ponedjeljak , 21.11.2005.
Eto, odoh ja jučer u RL, pače, u HNK, na koncert Mísie. Gledalište je bilo krcato, sjedilo se i po prolazima, uglavnom mlađi ljudi.
Ja sam već duže vremena slab na fado, u stvari na sve iz portuglaske kulture, jer sam čak dvije godine studirao portugalski jezik i književnost, ali nisam baš bio uzoran student pa to i dovršio.
Mísia, pravim imenom Susana Alfonso Aguiar pjeva fado, tradicionalnu, nostalgičnu i emotivnu portugalsku glazbu. Za fado je karakteristična ta tugaljivost i nostalgija, a prati ga najčešće gitara, klavir i violina.
Uglavnom, koncert je počeo sa dvije pjesme na španjolskom, a onda je pjevala niz fado-pjesama na portugalskom. Ono što mi se jako svidjelo i pridonijelo općoj kvaliteti koncerta je to da nije bilo jeftinog podilaženja publici. Samo je na početku rekla "Dobra večer ponovo Zagreb" i nekoliko puta "hvala", ali nije pokušavala mamiti jeftine aplauze nekakvim veličanjem divne publike ili grada u kojem nastupa.
Druga stvar koja me oduševila je jako dobra komunikacija s publikom. Pošto je fado melankolična glazba, njena komunikacija s publikom je bila upravo suprotno, vesela i šaljiva. Prvo je pitala želimo li da priča engleski ili francuski, a nakon toga je za većinu onih koji ne razumiju portugalski ukratko objasnila pjesmu, o čemu priča, čak je i neke stihove prevodila i recitirala.
O samom pjevanju ne treba ni trošiti riječi, žena ima odličan glas kojeg izvrsno kontrolira od jakog do tihih prijelaza, a glazbena pratnja gitarista, klavirista i violinista je bila također prvoklasna. Neke od pjesama koje su mi bile dobre su (pa tražite na SoulSeek) - Esse Momento, Te Extrano, Coraçăo Agulha, Duas Luas, Lagrima, Vivendo sem mim...
Na kraju koncerta je otpjevala i pjesmu "Barquinho" (brodić) i ispričala zanimljivu pričicu - kako je bila u nekom lošem razdoblju života i kroz prozor svog stana je vidjela brodove koji idu po rijeci Tejo i od toga bi se uvijek rasplakala. Stoga je držala zatvorene škure. Jednog dana joj je došla čistačica i kad joj je dosadilo gledat zatvorene prozore, rekla joj je da danas mogu otvorit prozore jer je vani samo jedan mali brodić :)) Na bis se vraćala čak tri puta i jednu pjesmu otpjevala a capella, a koncert je zaključila pomalo veselim (iako je sama rekla da je to oksimoron) fadom - Fado Triplicado.
Koncert je trajao skoro dva sata, bez pauza, bez prevelikih intervencija. Zanimljivo je bilo i predstavljanje pratećih glazbenika, jer je za svakog našla poneku šaljivu zgodu. Sve u svemu, iako su karte bile skupe (ja platio 250 kuna) - vrijedilo je svake kune.
Za kraj evo tekst pjesme koja mi se najviše svidjela:
Sem saber...
porque te amei assim, porque chorei por mim,
sem saber
com que punhais tu feres, magoas mais e queres,
sem saber
onde é que estás, nem como, o que te traz sem rumo,
sem saber
se tanto amor devora mais do que a dor que chora,
sem saber se vais mudar, se entăo podes voltar ou năo,
sem saber se em mim mudou a vida, se em ti ficou perdida,
sem saber da solidăo depois no coraçăo dos dois,
sem saber quanto me dóis na voz, ou se há heróis em nós.
komentiraj (4) * ispiši * #
Real Life (RL) sucks...
nedjelja , 20.11.2005.
Je li stvarno tolika mudrost održavat nekakav server tako da se Forum ne ruši svakih par dana na nekoliko dana? Ne zanimaju me uopće tehnikalije, zašto ne radi, jel se baza ruši, jel ima premalo portova i BHSH činčova, USB produžetaka, protočnih kabela i ostale nerdarije... Just make it bloody work.
Evo, sad sam vidio da ne radi ni moj omiljeni Lebov blog...
I šta sad da radi čovek, drug i starešina? Imam hrpu knjiga za pročitat, zanimljivih. Imam posla, mogao bih i učit malo. Mogao bih oprat suđe, recimo. Mogao bih posložit CD-ove, mogao bih sredit ovaj kompjuter na kojem ima hrpa smeća, a fajlovi su svugdje samo ne tamo di bi ih lako našao, a najdraže mi je vidit word-file, na primjer, naslovljen "članak". Kakav članak, čiji, za što, čemu je uopće tu?
Imam i hrpu glupavih slika koje su kao šaljive i dobivam ih preko maila, pa sejvam, bog te pita zašto. Moga bi i peglat robu ili izvadit zimske stvari da se malo prozrače, moga bi usisat stan da mi se prijateljica ne zadavi u prašini kad sljedeći put prespava tu. I tako... do sada mi je forum bio nekakav bijeg od tih dosadnih zadaća, a sad nedostatkom istog i pomicanjem pogleda s monitora, te zadaće postaju još očiglednije. A ja to ne volim i mogao bih jako zamjeriti onom tko mi na njih ovim načinom ukazuje.
A šta ću, nema druge nego nabavit Real Life. Koji je, naravno, precijenjen. Zato sam se odlučio na drastične mjere. Skeširat ću cijelih 250 kuna, izvuć odijelce iz ormara, speglat si košulijičicu, ulaštit postolice, nabacit gela na glavu (vidiš, treba sam se i ošišat...) prethodno se dobro podapravši na svim strateškim mjestima, nać nekakvo parfemče, ulaštit naočale, neću se brijat jer sam baš u fazi dvodnevno-intelektualne bradice i tako to... Vidite za kakve pizdarije se ima vremena kad nema Foruma. A sve to u svrhu odlaska u Hram Hrvatske Kulture, HNK u Zagrebu, gdje nastupa Misia, portugalska fado-pevaljka. Ah, šta ću da se snobišem. Jest' da je odijelce jedino i da je 250 kuna za koncert puno, ali tko pita za cijenu kad treba napravit iskorak u stvarni život.
Iden ća, triba se pripremit, ol san ja navika spremat se uru vrimena za izlazak. Samo di mi je ona siva košulja...
komentiraj (16) * ispiši * #
komentiraj (23) * ispiši * #
Freedom Fries (formerly known as French Fries)
četvrtak , 10.11.2005.
A dok je Ivan igrao svoje zlosretno finale, vani oko dvorane su gorjela predgrađa, automobili, škole, autobusi.
Ubijen je i jedan šezdesetogodišnjak jer se našao na ulici u krivom dijelu grada u krivo vrijeme. I sad gledam ja sve te dubokoumne analize uzroka i posljedica, pričam s kolegama na poslu, sa prijateljima i opet dolazim do onoga šta sam nedavno i tu napisao.
Moje simpatije nikako ne mogu bit na strani onoga koji na svoj problem odluči ukazati nasiljem i bezumnom paljevinom, uništavanjem, pa neka je sto puta siromašan, diskriminiran i potlačen.
Općenito mi ide blago na živce to podilaženje divljaštvu i ovih dana su mediji prepuni opravdavanja ovih događaja siromaštvom, diskriminacijom, bivšim kolonijalnim grijesima... Naravno, svi koji to govore će odmah skočiti sa frazom "ne opravdavam ja samo paljenje auta i ubijanje" a onda slijedi jedno ogromno ALI. Ali to je zato jer... i slijede analize.
Ajmo se sad igrat - "šta bi bilo kad bi bilo" - da li bi se našlo ovoliko opravdanja da se nakon terorističkih napada u Madridu i Londonu našla skupina ogorčenih građana koja bi popalila nekakav useljenički kvart pun muslimana?
Ja mislim da ne bi, osude bi pljuštale sa svih strana, iako bi njihov bijes bio razumljiv. I osude bi bile na mjestu jer nema smisla zbog ekstremista paliti i ubijati sve muslimane. Kakvog onda smisla ima paliti automobile običnih Francuza zato jer je netko siromašan?
Naprotiv, u Madridu je organiziran ogroman mirni prosvjed protiv terorizma i ništa nije razbijeno niti zapaljeno, promijenjena je Vlada, povučena vojska iz Iraka. Očito se nešto može i bez nasilja napraviti.
Još malo pitanja za razmišljanje:
Da li bi vi prije pomogli nekom siromašku na ulici koji vas lijepo zamoli za pomoć ili onom koji vam stavi nož pod grlo? Kako biste se osjećali da vam taj diskriminirani siromah zapali auto za koje ste teškom mukom digli kredit i koje još otplaćujete, o traženju jamaca da i ne govorim? Mislim, ne shvaćajte to osobno, on je zapalio vaše auto da ukaže na problem da je državljanstvo, otprilike 1200 eura socijalne pomoći u Francuskoj i dodijeljeni državni stan neoprostiva nepravda.
Kako biste se osjećali da je ubijeni 60-godišnjak vaš otac ili djed? Kako biste se osjećali da živite u kvartu u kojem vas je strah pustiti dijete na ulicu, da vam dijete nema gdje sutra otići u vrtić jer je zapaljen?
Nepravde postoje, imigranti nemaju iste šanse, ali budimo iskreni, ni bijelci starosjedioci nemaju iste šanse. Bogatiji brže i lakše napreduju, što ne znači da manje bogata većina svako malo popali njihovu i opću imovinu. Pravda se ne smije uzimati u svoje ruke, valjda je to jedan od principa na kojem se temelji moderno društvo.
komentiraj (16) * ispiši * #
Ivan
srijeda , 09.11.2005.
Nakon ovog prethodnog, nadasve nadahnutog posta opet me malo lupila lijenost i nevoljkost pisanja. Pa sam malo kopao po arhivi i vidio da sam napisao dva teksta o tenisačima, Ivaniševiću i Ančiću, pa ne bi bilo fer da ne spomenem Ivana Ljubičića - legendu u nastajanju.
Nakon odlične sezone, niza finala i dva uzastopno osvojena turnira, kvalificirao se i za Masters Cup u Shanghaiu. Svaka čast. Nažalost, dva posljednja finala velikih turnira u Madridu i Parizu je izgubio u pet setova, kidajući nemali broj živaca u Hrvata. Ali, nemojmo tražit kruha preko pogače, Ljubo je ipak postao vrhunski igrač, jedan od pet najboljih ove sezone, ako potraje ova forma bit će još prilika za velike rezultate.
A tko se tome nadao? Iskreno govoreći, Ljubo mi je uvijek bio simpatičan momak, ali sam mislio da će bit mediokritetni tenisač, uvijek oko 30-og mjesta sa povremenim proplamsajima sreće i uspjeha. Ali eto, demantirao me i izrastao u sasvim respektabilnog sportaša koji se i s najboljima jako dobro nosi. Nedostatak dalmatinske karizme tipa Ivaniševića nadoknađuje urođenom simpatičnošću, tako da ga je gušt gledat. A i Mićo Dušanović je opet našao nekog zbog koga će većinu prijenosa uzdisat, vikat, urlat "vani je!!!!", "pusti!!!!!", "uuuuu!" i činit tako sve prijenose nezaboravnima.
komentiraj (3) * ispiši * #
