Mísia - fado diva

Eto, odoh ja jučer u RL, pače, u HNK, na koncert Mísie. Gledalište je bilo krcato, sjedilo se i po prolazima, uglavnom mlađi ljudi.
Ja sam već duže vremena slab na fado, u stvari na sve iz portuglaske kulture, jer sam čak dvije godine studirao portugalski jezik i književnost, ali nisam baš bio uzoran student pa to i dovršio.

Mísia, pravim imenom Susana Alfonso Aguiar pjeva fado, tradicionalnu, nostalgičnu i emotivnu portugalsku glazbu. Za fado je karakteristična ta tugaljivost i nostalgija, a prati ga najčešće gitara, klavir i violina.
Uglavnom, koncert je počeo sa dvije pjesme na španjolskom, a onda je pjevala niz fado-pjesama na portugalskom. Ono što mi se jako svidjelo i pridonijelo općoj kvaliteti koncerta je to da nije bilo jeftinog podilaženja publici. Samo je na početku rekla "Dobra večer ponovo Zagreb" i nekoliko puta "hvala", ali nije pokušavala mamiti jeftine aplauze nekakvim veličanjem divne publike ili grada u kojem nastupa.
Druga stvar koja me oduševila je jako dobra komunikacija s publikom. Pošto je fado melankolična glazba, njena komunikacija s publikom je bila upravo suprotno, vesela i šaljiva. Prvo je pitala želimo li da priča engleski ili francuski, a nakon toga je za većinu onih koji ne razumiju portugalski ukratko objasnila pjesmu, o čemu priča, čak je i neke stihove prevodila i recitirala.

O samom pjevanju ne treba ni trošiti riječi, žena ima odličan glas kojeg izvrsno kontrolira od jakog do tihih prijelaza, a glazbena pratnja gitarista, klavirista i violinista je bila također prvoklasna. Neke od pjesama koje su mi bile dobre su (pa tražite na SoulSeek) - Esse Momento, Te Extrano, Coraçăo Agulha, Duas Luas, Lagrima, Vivendo sem mim...

Na kraju koncerta je otpjevala i pjesmu "Barquinho" (brodić) i ispričala zanimljivu pričicu - kako je bila u nekom lošem razdoblju života i kroz prozor svog stana je vidjela brodove koji idu po rijeci Tejo i od toga bi se uvijek rasplakala. Stoga je držala zatvorene škure. Jednog dana joj je došla čistačica i kad joj je dosadilo gledat zatvorene prozore, rekla joj je da danas mogu otvorit prozore jer je vani samo jedan mali brodić :)) Na bis se vraćala čak tri puta i jednu pjesmu otpjevala a capella, a koncert je zaključila pomalo veselim (iako je sama rekla da je to oksimoron) fadom - Fado Triplicado.
Koncert je trajao skoro dva sata, bez pauza, bez prevelikih intervencija. Zanimljivo je bilo i predstavljanje pratećih glazbenika, jer je za svakog našla poneku šaljivu zgodu. Sve u svemu, iako su karte bile skupe (ja platio 250 kuna) - vrijedilo je svake kune.
Za kraj evo tekst pjesme koja mi se najviše svidjela: