A dok je Ivan igrao svoje zlosretno finale, vani oko dvorane su gorjela predgrađa, automobili, škole, autobusi.
Ubijen je i jedan šezdesetogodišnjak jer se našao na ulici u krivom dijelu grada u krivo vrijeme. I sad gledam ja sve te dubokoumne analize uzroka i posljedica, pričam s kolegama na poslu, sa prijateljima i opet dolazim do onoga šta sam nedavno i tu napisao.
Moje simpatije nikako ne mogu bit na strani onoga koji na svoj problem odluči ukazati nasiljem i bezumnom paljevinom, uništavanjem, pa neka je sto puta siromašan, diskriminiran i potlačen.
Općenito mi ide blago na živce to podilaženje divljaštvu i ovih dana su mediji prepuni opravdavanja ovih događaja siromaštvom, diskriminacijom, bivšim kolonijalnim grijesima... Naravno, svi koji to govore će odmah skočiti sa frazom "ne opravdavam ja samo paljenje auta i ubijanje" a onda slijedi jedno ogromno ALI. Ali to je zato jer... i slijede analize.
Ajmo se sad igrat - "šta bi bilo kad bi bilo" - da li bi se našlo ovoliko opravdanja da se nakon terorističkih napada u Madridu i Londonu našla skupina ogorčenih građana koja bi popalila nekakav useljenički kvart pun muslimana?
Ja mislim da ne bi, osude bi pljuštale sa svih strana, iako bi njihov bijes bio razumljiv. I osude bi bile na mjestu jer nema smisla zbog ekstremista paliti i ubijati sve muslimane. Kakvog onda smisla ima paliti automobile običnih Francuza zato jer je netko siromašan?
Naprotiv, u Madridu je organiziran ogroman mirni prosvjed protiv terorizma i ništa nije razbijeno niti zapaljeno, promijenjena je Vlada, povučena vojska iz Iraka. Očito se nešto može i bez nasilja napraviti.
Još malo pitanja za razmišljanje:
Da li bi vi prije pomogli nekom siromašku na ulici koji vas lijepo zamoli za pomoć ili onom koji vam stavi nož pod grlo? Kako biste se osjećali da vam taj diskriminirani siromah zapali auto za koje ste teškom mukom digli kredit i koje još otplaćujete, o traženju jamaca da i ne govorim? Mislim, ne shvaćajte to osobno, on je zapalio vaše auto da ukaže na problem da je državljanstvo, otprilike 1200 eura socijalne pomoći u Francuskoj i dodijeljeni državni stan neoprostiva nepravda.
Kako biste se osjećali da je ubijeni 60-godišnjak vaš otac ili djed? Kako biste se osjećali da živite u kvartu u kojem vas je strah pustiti dijete na ulicu, da vam dijete nema gdje sutra otići u vrtić jer je zapaljen?
Nepravde postoje, imigranti nemaju iste šanse, ali budimo iskreni, ni bijelci starosjedioci nemaju iste šanse. Bogatiji brže i lakše napreduju, što ne znači da manje bogata većina svako malo popali njihovu i opću imovinu. Pravda se ne smije uzimati u svoje ruke, valjda je to jedan od principa na kojem se temelji moderno društvo.
Post je objavljen 10.11.2005. u 00:12 sati.