Još jedna premijera: Hitler - konačni pad (der Untergang)

četvrtak , 24.02.2005.

Odoh pogledati i ovaj film, na preporuku Jesusa. Nisam se pokajao, dobar film, solidna četvorka (na skali od pet ocjena, jel). Ono što me malo nerviralo je opet trajanje, valjda nemam više volje po tri sata sjedit u kinu, a i filmu po mom guštu fali malo ritma, trebalo je to propadanje malo ubrzat...

Uglavnom, od filma se dosta može naučit o činjenicama same propasti nacizma i atmosfere u kojoj se to odvijalo, jer je film sniman prema knjizi Hitlerove tajnice Traudl Junge koja je preživjela rat i nedavno umrla. Glumac (Bruno Ganz) koji je utjelovio Adolfa je odradio odličan posao, posebno promjene raspoloženja Fuhrera, koji jednog trena pada u depresiju, a drugog i dalje vjeruje u spas svog demonskog projekta razmještajući svoje trupe koje su odavno razbijene. Hitler nije prikazan kao luđak zakrvavljenih ruku koji stalno riga vatru, nego su čak prikazane i humane strane njegovog karaktera, dobar odnos prema tajnicama, vojnicima, Evi, generalima, da bi sljedećeg trena ipak pao u napadaje bijesa i karakteristične seanse urlanja na sve i svakoga. Ipak Zlo nije potpuno i uvijek crno, a i Hitler je bio samo čovjek. Monstruoznih ideja, ali ipak čovjek.
Zanimljiv mi je bio i germanski duh reda, discipline i nepredavanja. Čak i u zadnjim satima, prije samog ulaska Rusa u centar Berlina, zapovjedna linija je ipak nekako funkcionirala, Hitlera nitko nije ni krivo pogledao, a kamoli krivio za poraz, generali su ga se još bojali. Iako je bilo onih koji su bili za predaju, pred samim Vođom nitko nije pokazao neslaganje. Po Berlinu je njemačka vojska hvatala dezertere i vješala one koji su se htjeli predati, čak i kad su Rusi bili 100 metara dalje i poraz je bio neminovan. Mnogi su izvršili samoubojstva, a dok Rusi osvajaju grad ulicu po ulicu u podzemnim tunelima oficiri njemačke vojske dijele odlikovanja hrabrim vojnicima...
S jedne strane se prikazuju ljudi koji su shvatili da je sve gotovo, a s druge fanatični sljedbenici koji ne prihvaćaju poraz i do zadnjeg trena pružaju otpor.

Osim samog Hitlera, prikazan je i niz drugih zanimljivih likova, bračni par Goebbels, do kraja odani Vođi i nacizmu, koji su radije otrovali svojih 6 djece i ubili se nego živjeli u svijetu bez nacional-socijalizma. Albert Speer koji je odbio zapovijed o uništenju Njemačke da neprijatelju ništa ne bi palo u ruke osim ruševina, čime je zaslužan za spas mnogih Nijemaca i samog sebe na sudu u Nurnbergu. Eva Braun, koja je u zadnjih nekoliko sati života postala gospođa Hitler do samog kraja je pokušala živjet kao da se ništa neće dogoditi iako je znala da je svemu kraj. Neki vojnici u bunkeru su do kraja bili disciplinirani, a neki su se opijali i tako veselo skončali svoje živote.

Sve u svemu, iako predug, jako zanimljiv film, i dobra mi je stvar što središte samog filma nije samo Hitler, nego čitava situacija, zadnji dani Reicha, niz likova i načini na koji se svaki od njih nosi s porazom. Obavezno pogledati.