< | rujan, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...
-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com
°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
...jura...
...Riley...
...sheena...
...€uro...
...Divan Skitnje...
...aiku...
...Mare...
...lonewalker...
...Kikica Rodjkica...
...Anti-Bane...
...lady grenouille...
...Đej...
...Suncokretica...
...zaklada"Ana Rukavina"...
Molim vas pomozite Zeki!!!
(_/)
(O.o)
( > < )
Ovo je Gothik - Sado - Mazo Zeko koji voli
gledat horrore. Kopirajte ovo na svoj blog i tako
mu pomognite na njegovom putu do Svjetske
Dominacije!!!
-Brian Adams-
Oceans apart day after day
And I slowly go insane
I hear your voice on the line
But it doesn't stop the pain
If I see you next to never
How can we say foreve
Wherever you
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
I took for granted, all the times
That I though would last somehow
I hear the laughter, I taste the tears
But I can't get near you now
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' CrAaAaZy
Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
I wonder how we can survive
This romance
But in the end if I'm with you
I'll take the chance
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' cRaZyyy
Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
* * * * * * * *
Ruka u ruci,
Suza na usni,
Usna na obrazu.
Tiho i spokojno
Ljubiš mi čelo,
Nečujno i smjelo.
Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Al već sada,
Dok još osjećam
Tvoj dah i miris,
Već sada mi nedostaješ,
Kao što pustinji
nedostaje kiša.
Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Ali ne znam,
Kako ću tu vječnost
Preživjeti bez tebe.
Kao djetetu,
Otimaš mi netom
Otkriveno blago,
Odnosiš srce sobom…
Vratit ćeš ga znam,
Za tjedan il' dva,
Ali bez njega ne mogu
Vječnost preživjeti.
Sad ostaje mi
Ruka u ruci,
Suza u suzi,
Usna na usni…
* * * * * * * *
sjedim na tlu,
oko mene tama,
osluškujem tišinu...
toliko sam sama...
imala sam te,
i dušu i tijelo,
povrijedila sam te,
što srce nije htjelo...
sjedim u sobi,
oko mene tama...
dodirujem tišinu...
ostala sam sama.
volio si me,
voljela sam tebe,
još uvijek volim te,
ne želiš me kraj sebe...
ležim u grobu,
oko mene tama...
izjeda me tišina...
ZAUVIJEK SAM SAMA
Znate li koji su najpouzdaniji znaci da je ljeto gotovo i da je izgubilo svoju vlast?vjerojatno ćete reći "zahladilo je...dani su kraći" i da, bit ćete u pravu. Ali tu je i onaj, uvjerljiviji znak: TO ŠTO NA TV-u NEMA BAŠ NIŠTA!!!! Ok, ima, repriza reprizine reprize….. ili pokoja nova španjolska(meksička ili portugalska…. (Kako na kojem programu) sapunica....Da, znam, gotovo identično sam započela i post napisan na samom početku ljeta... što nam to može reći, nego da se ništa ne mijenja... ok osim temperature:P
ok, ok, znam, nisam u pravu, mijenja se... puno toga... previše... ako pogledamo sve onako sastrane, općenito, nećemo vidjeti te promjene... ili ih nećemo vidjeti jer ih pokušavamo sakriti sami od sebe... ali,da, neke stvari koje bi željeli izmjenit nažalost ostaju iste... i nikada se neće promijeniti... ok, možda samo dijelom(trudim se biti optimist...)
no uglavnom... mijenjamo se... neprestano, bezutjecajno munjevitom brzinom... postajemo stariji, od nas se očekuje i ono "ozbiljniji i odgovorniji" ali to se kao nama u inat još malo želi skrivati pod krinkom djeteta... evo, ja naprimjer, kao što mnogi znaju, upisah 4 godinu. završit ću je, znam to... ali na pleća mi pada novi pritisak: prikupljanje ocjena za fax, priprema za njega... strah od neuspijeha... brrr... mislim-"a kud ću ja na fax... šta će balavica visoka metar i šumsku jagodu na fax-u?" al ajde, kud svi, tu i mali Mujo...
i da... stvari ostaju iste... i na početku ljeta susrela sam se sa suzama radi, za velikog gubitka. nisu me shvaćali, ali nisu niti radili probleme. nitko. ali nitko nije ni stao uz mene. Ljeto mi je pomoglo doći do zaborava, ali sad opet moram ući u tu školu, pogledati u tom smjeru... i shvatiti da netko više nikada neće sići niz te stepenice, prebirati po tipkama klavira u knjižnici, "slučajno" okrznuti moje rame u hodu, pokloniti mi osmijeh koji će mi pomoći preživjeti sat hrvatskog...znam, čino se glupo i djetinjasto...ali....da... moram izdržati i to... opet...ah...
da... stvari se mijenjaju... ili ostaju iste... i mi moramo s tim živjeti, htjeli to ili ne...
evo, moj djetinjasti post je gotov... žao mi je zbog mog pesimizma... ili je to samo realnost???
pusa