Marketing
ljeto nam je pobjeglo, uououo
Znate li koji su najpouzdaniji znaci da je ljeto gotovo i da je izgubilo svoju vlast?vjerojatno ćete reći "zahladilo je...dani su kraći" i da, bit ćete u pravu. Ali tu je i onaj, uvjerljiviji znak: TO ŠTO NA TV-u NEMA BAŠ NIŠTA!!!! Ok, ima, repriza reprizine reprize….. ili pokoja nova španjolska(meksička ili portugalska…. (Kako na kojem programu) sapunica....Da, znam, gotovo identično sam započela i post napisan na samom početku ljeta
... što nam to može reći, nego da se ništa ne mijenja... ok osim temperature:P
ok, ok, znam, nisam u pravu, mijenja se... puno toga... previše... ako pogledamo sve onako sastrane, općenito, nećemo vidjeti te promjene... ili ih nećemo vidjeti jer ih pokušavamo sakriti sami od sebe
... ali,da, neke stvari koje bi željeli izmjenit nažalost ostaju iste... i nikada se neće promijeniti... ok, možda samo dijelom(trudim se biti optimist
...)
no uglavnom... mijenjamo se... neprestano
, bezutjecajno
munjevitom brzinom... postajemo stariji, od nas se očekuje i ono "ozbiljniji i odgovorniji
" ali to se kao nama u inat još malo želi skrivati pod krinkom djeteta... evo, ja naprimjer, kao što mnogi znaju, upisah 4 godinu. završit ću je, znam to... ali na pleća mi pada novi pritisak: prikupljanje ocjena za fax, priprema za njega... strah od neuspijeha... brrr... mislim-"a kud ću ja na fax... šta će balavica visoka metar i šumsku jagodu na fax-u?" al ajde, kud svi, tu i mali Mujo...
i da... stvari ostaju iste... i na početku ljeta susrela sam se sa suzama radi, za velikog gubitka
. nisu me shvaćali, ali nisu niti radili probleme. nitko. ali nitko nije ni stao uz mene. Ljeto mi je pomoglo doći do zaborava, ali sad opet moram ući u tu školu, pogledati u tom smjeru... i shvatiti da netko više nikada neće sići niz te stepenice
, prebirati po tipkama klavira u knjižnici, "slučajno" okrznuti moje rame u hodu, pokloniti mi osmijeh koji će mi pomoći preživjeti sat hrvatskog...znam, čino se glupo i djetinjasto...ali....da... moram izdržati i to... opet...ah...
da... stvari se mijenjaju... ili ostaju iste... i mi moramo s tim živjeti, htjeli to ili ne...
evo, moj djetinjasti post je gotov... žao mi je zbog mog pesimizma... ili je to samo realnost???
pusa
Post je objavljen 03.09.2007. u 21:10 sati.