|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...
-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com
°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
...jura...
...Riley...
...sheena...
...€uro...
...Divan Skitnje...
...aiku...
...Mare...
...lonewalker...
...Kikica Rodjkica...
...Anti-Bane...
...lady grenouille...
...Đej...
...Suncokretica...
...zaklada"Ana Rukavina"...
Molim vas pomozite Zeki!!!
(_/)
(O.o)
( > < )
Ovo je Gothik - Sado - Mazo Zeko koji voli
gledat horrore. Kopirajte ovo na svoj blog i tako
mu pomognite na njegovom putu do Svjetske
Dominacije!!!
-Brian Adams-
Oceans apart day after day
And I slowly go insane
I hear your voice on the line
But it doesn't stop the pain
If I see you next to never
How can we say foreve
Wherever you
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
I took for granted, all the times
That I though would last somehow
I hear the laughter, I taste the tears
But I can't get near you now
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' CrAaAaZy
Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
I wonder how we can survive
This romance
But in the end if I'm with you
I'll take the chance
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' cRaZyyy
Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
* * * * * * * *
Ruka u ruci,
Suza na usni,
Usna na obrazu.
Tiho i spokojno
Ljubiš mi čelo,
Nečujno i smjelo.
Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Al već sada,
Dok još osjećam
Tvoj dah i miris,
Već sada mi nedostaješ,
Kao što pustinji
nedostaje kiša.
Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Ali ne znam,
Kako ću tu vječnost
Preživjeti bez tebe.
Kao djetetu,
Otimaš mi netom
Otkriveno blago,
Odnosiš srce sobom…
Vratit ćeš ga znam,
Za tjedan il' dva,
Ali bez njega ne mogu
Vječnost preživjeti.
Sad ostaje mi
Ruka u ruci,
Suza u suzi,
Usna na usni…
* * * * * * * *
sjedim na tlu,
oko mene tama,
osluškujem tišinu...
toliko sam sama...
imala sam te,
i dušu i tijelo,
povrijedila sam te,
što srce nije htjelo...
sjedim u sobi,
oko mene tama...
dodirujem tišinu...
ostala sam sama.
volio si me,
voljela sam tebe,
još uvijek volim te,
ne želiš me kraj sebe...
ležim u grobu,
oko mene tama...
izjeda me tišina...
ZAUVIJEK SAM SAMA
Iako je već relativno kasno(kako za koga, ja se ustajem u pola 6 pa za mene je…), užasno je i pakleno vruće…. Usudila bih se reći i nesnosno. To je jedan od razloga zašto više volim proljeće od ljeta… ali eto, danas sam primijetila koliko dobra to sunce donosi.
Ležim poslijepodne u dvorištu, puštajući da me to sunce prži i pokušavam čitati(što je bilo poprilično otežano, opet zbog sunca). Pošto m to nije pošlo za rukom, ustala sam i odlučila potražiti nešto za pod zub… da samo znate što sam sve našla! Krušaka, jabuka, malina, jagoda i ribizla koliko ti srce hoće. Pošto to nisam uspjela sve strpati u sebe, odlučila sam se za nešto što još nisam probala. I uspjela samJ. Od prveJ … i sad uživam u džemu od malina…. Milina;). Kad sam se napapala, legnem natrag čitati, no opet sam brzo odustala.
Spustila sam knjigu pored sebe, pogledala u nebo i pomislila: «Bože, može li nebo biti savršenije, plavije, blještavije??». To savršenstvo «kvarila» su tek 2 sitna čipkana, gotovo prozirna oblačka… gledala sam to blještavilo neko vrijeme, sve dok mi se jedan od moja 3 mačića (ne moja- moja… mačkina-moja) nije popeo na facuJ. Da, da… klinjo mi je došao i popeo mi se na čelenku, prenuo me iz razmišljanja(dobro da je, jer da nije vjerojatno bi još uvijek vani uživala u svojim filozofskim mislima) i pozvao na igruJ.
Kako li je samo lijepo uživati u ovim dugim danima, iako su nesnosni zbog vrućine, bez brige oko ocjena. Sve izgleda tako lijepo. Do maloprije sam ležala vani, naravno sada već promatrajući zvijezde… ima li što ljepše od kombinacije zvjezdanog neba, kreketa žaba i cvrkuta cvrčka? Ako i ima, ja to tek trebam otkriti. A sad… sad idem natrag uživati u toj ljepoti. Ako ste u prilici, predlažem vam isto.
Nadam se da ćeš, kao ja (duuuugo mi je trebalo), shvatiti da nije potrebno puno za sreću. Nešto ti nedostaje? Uživaj u onome što imaš. Iskoristi to do maksimuma.
Ja budem.
Sad.
Odmah!
Sve vas volim, kao što je i za očekivati danas, kad je sve tako savršeno
