Najviše volim navečer nešto skuhat ,fino i ukusno pa onda neki keksuljak ili kolaćiće uz sok od jabuke. Pogledat neki film, pa zaspat i ujutro se probudit, skuvat kavu da me drmne i okrepi pa kakat i vani na svjež jutarnji zrak, uz zvuke lycie ili nekog post punka.
Prednosti samotnog života su velike. Nekako sve razmišljam pa ajde najbolje mi je tako i pitam se da li je to u stvari bijeg što sam se skrasio u ovoj vučjoj jazbini u centru grada. Živio sam bio sa njom ,u vezi 14 godina. Heroin je pošteno sve razvalio uz ogromnu pomoć jedne vjerske kršćanske sekte koja je nju preokrenila. Ja sam to prihvatio, ne lako ali odavno zdravo za gotovo. Pokušao sam ponovo sa jednom drugom. Treći život je tek proklijao. To je bio psihički vampir sa kojim sam živio 2 godine i te 2 godine su bile toliki šiljak u moj centralni živčani da su usporedive sa svih 6 godina pakla heroinske ovisnosti. Ne razara droga toliko koliko posljedice. Nema goreg nego loši ljudi. Droga je dobra, odnosno svaki otrov u određenoj dozi je lijek, a to što ga budale zloupotrebljavaju to je drugo..



Nije meni loše od ljudi, ne od manje količine. Upoznao sam par osoba koje imaju pozitivnu vibru i drago mi je bit sa njima. Mada ipak nakon svega pred kraj dana volim se povuć ode u ovu jazbinu i gledat sumrak kroz prozor pa onda pustit mjesečinu da se probija kroz rešetke i razljeva po krevetu pa tako opušten uplovit u snove ..... sve do jutarnje kave...