Tek je jedan ponedjeljak,a ja se osjećam kao netko ko je promašio gol jer svaki put kad nekamo žurim hoće mi se nešto drugo, suprotno od onoga čemu moram. ej zloćko

Alkoholizam i narkomanija su samo izgovori. Nikada ama baš nikada niti jedno ni drugo nije donilo čovjeku ništa pozitivno. Samo se vrtiš u agoniji iz dana u dan sve ti je isto dok je nada u poboljšanje životnih uvjeta samo iluzija koja traje i traje do nekog nepostojećeg sutra.
Jutra su ista ,dani se vuku ,noći su duge, dugotrajne , mada ako zaspeš to je samo prazna pauza dok sunce ne svane i onda opet ispočetka. ne možeš donjet konkretan zaključak, izvuć bit, suštinu svog životnog puta jer to nije put kad je to petlja.
Alkohol utapa čovjeka, zakopava ga u mulj i svaki korak je sve dublji i dublji dok kaljuža ne dođe do grla i u dubini tvog bića dušu ti natapa gorčinom. Stvar je previše očita i postoji bezbroj primjera razdora među ljudima uzrokovanog tim vječnim vladarem bijesa i zablude.
Heroin, morfij, kokain kao i tablete za smirenje su stvari koje pored alkohola nisu donijele ništa osim iluzije ravne onoj koju stvara mašta razigranog djeteta. Zanimljivo ,mala djeca usmjeruju pažnju prema najintenzivnijem izvoru energije. U ovom slučaju energije iz kaosa, ali onog neukrotivog, vječnog. Sve je to isto, stavlja te u poziciju sa koje nemožeš vidjet nitijednu smjernicu u životu osim one koja je proizišla od negdje duboko u tamnim kutevima tvoje vrele glave koja razmišlja isključivo o jednome , o bijegu iz sumorne i staložene svakodnevice. Opaka je stvarnost. Gadan je ovo svijet, ali suočit se sa njom i prihvatit je teško, zato alkohol gura sa strane tvoje lice i iskrivljuje ga kao i stvarnost od koje okrećeš glavu.



Ja sam poprilično najeba. I sad sve mi je postalo ravno. Ne postoji konkretna odluka niti određen cilj mada znam jako dobro što ne želim biti. Znam ponekad kad me zovu pankeri ili neko iz radione popit koje pivo, ali mi to nije neki gušt jer me alkohol postavlja u sferu koja mi ne odgovara.
Ono što mi odgovara momentalno je samoća i mir i ne žalim se zamarat s tim kao koliko će to trajat, jer u samoći sam nesputan i znam da što god da napravim napravio sam sebi i nikom više. Ako pogriješim ,pređem preko toga i izvučem pouku. Ako napravim dobru stvar nekako kao da mi se šire horizonti pa svijet postaje veći i novim mogućnostima nikad kraja.
Treba bit čim više stabilan i u naletu neke nevolje nastojat čim više sabrat stvar u cijelinu. Jer što više znaš, vidiš, lakše ćeš donijet ispravnu odluku. Ja zapravo i jesam stabilan koliko god mogu unatoč situaciji općenito, ali hej kad bi gledali u budućnost na osnovu onoga što se događa danas, bili bismo u petlji istoj onoj u kojoj su alkoholičari i narkomani.