Zvao me prika da se nađemo na jarunu na otoku mladosti. Ja ne volim rituale,nisam poklonik nitijedne religije i doktrine,ali sam iz pristojnosti pristao. Nikad nisam bio na jarunu točnije na otoku mladosti, pa sam se zaputio tamo pa ako neđem nađem. Jebena čistina,staza za bicikle, penzioneri,ljubavni parovi po klupama, rekreativci,žene, obitelji djeca i među svom tom svitom lik u crnim martama,crnim uskim hlačama, crnoj majci dugih rukava,a preko nje jedna bez rukava sa natpisom punks not dead,poderanom i punom ziherica i bedževa i,za pojasom mi vise lanci i zveckaju dok hodam,imam narukvice i prstenje na sebi i pravo sam se osjećao ko crna ovca,ko vanzemaljac, neki tamo tip koji se spustio sa crne planine dole među narod i nezna ni sam što bi sa sobom :-) Da, prika nazva san ga i reka da ne mogu da ipak nisam za to ,ali da poštujem svaku njegovu radost. Okrenia san se i na tramvaj za grad, za dubravu. 10 je sati i doša san do trga republike. Bilo je ljudi pun kurac i murije na svakon kantunu. Slavlje povodom ulaska u eu,a ja sve mislim slavlje povodom ulaska nam nečega u zna se di. Tramvaji priko trga nisu vozili i jebemtimater usranu ajde iden bacit đir sve do kvaternikova trga. Šetam ja. Grad ,ulice su neznatno pune kičasto obučenih djevojčica i dječaka. Pored mene hodaju neke tri žene i primjetio sam da me čudno gledaju, pa san odpizdio na drugu stranu ceste. Odjednom osjetim jebačku glad i sjetim se da od jutros nisam ništa jeo. O jebemti osjetio sam kako mi se želudac skuplja i kao da mi željezni zupčanici melju po kostima. Nemam snage i jedva hodam. Prolazim pored jednog fast fuda i ulazim unutra i kupujem - pivo ! popio sam je u tri poteza i krenia dalje. Gladan sam i nešto me probada u desnom bubregu i presječen sam na pola. Imam osjećaj kao da me hvata nesvjestica, ali razum odoljeva, bijelo mi ispred očiju i ruke mi drhte. Malo dalje kiosk i neki ljudi čekaju u redu pa sam stao i ja i na kiosku kupio - 2 konjaka i krenem dalje. Po putu sam ih strusio uz sve teži i teži korak i cigarete. Jebeno sam gladan. Presječen sam na pola i teško držim korak. Ne vrti mi se toliko u glavi,ali mi ispred očiju fleša sve u žuto. Malo prije stanice za tramvaj je još jedan kiosk i ja kupujem pelinkovac,mali unućić koji opet strusim u sebe u jednom komadu i drsko ispustim bočicu pravo na beton. Primjetio sam da me jedna cura plavuša gleda sa nedefiniranim izrazom lica dok sam nakog eksiranja pelina isplazio jezik koliko god mogu i pljunuo na pod i zapalio cigaretu. Jadnica mala ko zna šta joj je sve prošlo kroz glavu. Mogu samo pertpostavljat šta će kada dođe doma materi ispričat kakav je užas vidila na ulici :-)
Gladan sam ko pseto i vučem se kao zmija,presječen sam na pola, na putu od zadnje stanice,okretišta sedmice, do padretove gajbe. Prolazim pored pekare i ušao bi unutra ,ali unutra ne prodavaju alkohol. A ja sam zbilja gladan i krulji mi stomak.

Jebemti pa koji kurac mi je doša? koji kurac ja to sebi radim? U padretovoj ulici sam zastao i u sjeni u mraku sjeo na pločnik i stisnuo šake. Žile su mi iskočile i sabran sam. Odjednom me sa sjevera poškakljao svježi vjetar koji me podsjetio na one dana kada sam bio na ulici i tumarao gradom slijepim koracima ,bez plana ,ali sa jasnom vizijom u glavi. 3 godine su prošle od kada sam vani od kada sam na raskršću. 3 godine sam dao u vjetar. 3 godine jebene iluzije. Malo sam umoran dragi moj blože. :-)
Zbog čega me u zadnje vrijeme progoni misao da svakoj stvari poznam i početak i kraj?