Danas je bilo malo friško vani. Bistro je bilo mada su se na nebu izmjenivali oblaci,crni sa bijelima. Nebeski šah. Tokom dana sunce bi uvijek našlo svoj put i probijalo se kroz njih sve do velikih betonskih zgrada, drveca i vlažne trave di bi puzao njegov zlatni sjaj. 7 je uvece. Nakon što sam nekih 2 sata sjedio na fotelji i zjapio u prazno,smirenog toka misli, ali divljeg i duha. Utonuo sam bio u san ,tocnije polusan jer pojavio mi se grc i blagi trzaj u nogama i malo me streslo i potiralo iz sna u koji sam tek utonuo. Sjetio sam se prvih simptoma apstinencijske krize. Nagoviještaj blage i ledene strave kada ti cigateta ima okus vode i tijelom prolazi tisuce iglica i jedini mišic koji na tijelu radi je mozak koji kalkulira kombinacije, jedine preostale kombinacije za riješit dop. Ostakak tijela je polu-mrtav i vuce ga samo gorcina i užas dok lutaš kroz grad kao zombi-demon u potrazi za heroinom. Tihi vapaj gorcine. Sav mi je horor koji je,dobro je, sada daleko iza mene prošao u sekundi kroz glavu. Znaju mi se s vremena na vrijeme pojavit trzaji u rem fazi pred porinuce u san,baš kao maloprije, jer ako sam ja to sve ostavio iza sebe,ako sam zaboravio u glavi, izgleda da moje kurvinsko i izmuceno,ali žilavo tijelo još nije. Neke stvari ne praštaju tako brzo mada je prošlo tocno 4 godine od zadnjeg puta kada sam sebi prošaputao odlucno amen tamo u šumi ,na osami, dok sam boravio na poluotvorenom odjelu psihijatrijske bolnice na rabu. Taj dan nije bio heroin nego njegov idustrijski derivat pod nazivom subutex, isti kurac kao heptanon,samo blaži pred rastanak.
Šta je bilo danas.
Šetuckam preko trga i cujem da me neko zove. Okrenem se ,kad cedo i vuk priko tramvajskih pruga. Doletin do njih. Vuk podiže ruku jedva i polako i pruža mi podlakticu jer je slab za rukovanje. Krenili su riješit hepove za vuka jer su ga zajebali pa mu ukrali terapiju i opet su ga zajebali danas kad je dao lovu i dankiji su pobjegli i sada su krenili riješit hepove na trecu pouzdanu stranu. Kao. Nadam se da ge nece danas triput zajebat. Koja je to tuga koji je to jad bit državni pacijent i ovisit o jebenim tabletama,a još gora kada nemaš kontrolu. Pa opet prošlo mi kroz glavu ,jebemti pa njih boli kurac za to šta jesu oni su se sa tim pomirili i gotovo i ne kriju to što jesu. Jednako kao što sam se ja pomirio sa svim što sam izgubio u životu,samo ja moram ponekad krit da sam bivši danki jer te ljudi odma na prvu streljaju kao psa i imaju cudan, nedefiniran pristup prema tebi. Kao da te se boje i u isto vrijeme bi te ubili. Ljudi su zatrovani propagandom i nisu svjesni cinjenice da se covik mijenja,da mijenja stavove i poglede na život i da je gladan novog iskustva. Nemoš ti objasnit nekome da nisi više to što si bio nekad. Na svu srecu krecen se medu ljudima koji to znaju a ne smeta im i ti ljudi su mi oke,dok mi ostali ne predstavljaju bitan faktor u životu. Ja sam igrao ruski rulet i izgubio,ali preživio.