U početku smo znali, bili smo sigurni da smo znali. Imali smo razvijene receptore. Intuicija. A to je zato što smo slušali srce i bili smo znatiželjni. Razvoj je tekao. Neki su, ispunjeni, u trenucima odmora tijela sjedili na obalama svojih rijeka i svaki je gledao u njenu bistrinu i pratio njen tok. To je uljevalo mir i spokoj. A rijeke ko rijeke, i bistre i mutne, svaka ima svoj sliv i neizbježno se stapa sa morem, a more sa oceanom,a ocean sa punim mjesecom.... Pao je mrak i došli su oni, došao je autoritet... pretvarali smo se da slušamo, pretvarali smo se da smo poslušni i pokorni. Zapravo slušali smo ,ali ništa od rečenog što smo čuli nije davalo zadovoljavajući rezultat, ništa što su nam davali nije moglo ispunit nas u cjelini. Šuplje blagostanje i požrtvovnost. Skučene radosti su ostale rasti u nama. Naučili smo s vremenom, umjesto novih vještina, naučili smo postavljat pitanja. Ma nema, umijeće A1 nema šta.