Zagreb, zora, jedan park u zagrebu... ja sam jutros jedini pas u njemu. Malo san prošeta jer to volim da razbistrim glavu. Kod mene je stvar takva da meni ne treba puno vremena za razmišljanje. Svaka stvar je očita sama po sebi. Svijet je crno bijel, svi nose maske, pa čemu onda razbijat glavu (ludu) bolje je potražit odgovor negdi van glave.
Nešto ili netko šalje mom tijelu signale ,a ono meni već 2-3 mjeseca kuca impulse u mozak. Govori mi,poručuje mi promijeni se, imaš sranje viška koje je teret za tvoje tijelo. Spustilo mi se na leđa i na ramenima mi čuči kao demon.
Demon koji čeka ,samo vreba na neki strah bilo iz mene ili nekoga drugog on ga pije i ja mu nedan nek krepa.

Ne razmišljam glavom.
Uvjerio sam se da je snaga srca toliko jaka da može razbit apsolutno sve barijere. Toliko je moćno da ni smrt ne postoji. Divlja pumpa! Mistična!