Uprkos jučerašnjoj najavi, nisam se uspjela probiti do Kine i njezinih slikovitih polja riže.
Naime, prionula sam kopanju revno i sa tvrdom odlukom da ne posustajem. Zgrabila sam lopatu kao da je zadnja sarma na novogodišnjoj proslavi. Znoj se slijevao u vidu slapova…..
Međutim, nisam se posavjetovala sa nacrtima jer bi tada možda uspjela izbjeći susjedovu septičku……..
Kad sam se probudila, odlučila sam se ipak još malčice strpiti. Čuda se događaju pa se možda i nama nebo smiluje i pljune par kapi h2o-a.
Nego, ajde da se okušam pisati o nečem drugom, vrućinu i vlagu sam iscrpila više nego one mene.
Neki dan sam skužila da je nama curama koje smo ovak amazonski građene kao ja (što od bavljenja sportom, što od zimskog špekeca) poprilično jednostavno zadiviti mušku populaciju.
Kupila sam si špagerice sa petom (cca 8 cm), trendy ciganski šos (ovo je samo po sebi oksimoron) i pripadajuću majičicu (usku, naravno). Kad se ispod dotične majičice narihta push up na već ionako bujno poprsje, učinak na cesti je jasno vidljiv.
Vozač busa me nije pitao za kartu, svaki drugi mužjak mi se nudio kupiti cugu/maknuti s mjesta/odvesti u bolnicu pod sumnjom povrede pluća ispod tog prsnog koša……..i sve to u razmaku od 3 autobusne stanice.
Velim, krajnje zanimljivi rezultat.
A da ne pričam o pogledima na cesti.
Mislim da ni prometna nesreća ne bi okupila takve pažljive ljude. Humanizam na djelu.
Kolega na poslu je baš izlazil sa službenim autom iz firme kad me ugledao. Prvo me nije prepoznal, onda je izbuljio oba oka, nacerio onim staklastim pogledom 
(u očima se vidio odbljesak misli: C I C E E E E…), trznuo volan u krivom smjeru i uspješno pokupio firmin kaslić sa zida.
Ja sam, mrtva hladna, legla i umrla od smijeha.
I onda mi netko ima hrabrosti tvrditi da muškarci nisu opsjednuti ženskim cicama. Jesu, jesu i kaj je najgore za jedan kratak pogled na dotične hrabro stupaju neistraženim predjelima gluposti.
Ali mora nam ih biti žal. Pa nisu oni jadni krivi kaj su stvoreni takvi. Kad se trude odhrvati napasti dolaze u popriličan konflikt sa onom manjom glavom. Kad si čovjek razmisli, 99.9 % muških su podvojene ličnosti.
Mislim kak drukče nazvati čovjeka koji djelu tijela nadjene ime, osobnost i vlastitu volju i onda se s njm razgovara.
Ja se nikad nisam spominala sa svojim «dijelom tijela» a pogotovo joj nisam davala imena. To je totalno bizarno. Kaj bi joj rekla? «Jadna moja mucica, ti je jako vruće tam dole? Odi, bude mamica obrijala bradu?»......
Mislim da bi me odmah spremili na promatranje. U centar za «kreativne» osobe. Mentalno kreativne.
confidentially, i'm thinking
| lipanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Svibanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (7)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (12)
Srpanj 2006 (10)
Lipanj 2006 (6)
Tko sam ja?
Sanjalica.
Tvrdoglavka.
Mama Sinka maloga.
Žena Muža svoga.
Knjiški crv.
Sanjalica.
Linkovi
Što želim reći kad mi dođe kraj?
Vau, koja luda vožnja!!!
Ne žalim za ničim!!!
Najdraži ritual
Kad se osjećam grozno/poraženo/napušteno/neshvaćeno
zahvalim se na svemu dobrome u svojem životu
dok slušam pjesmicu MontyPhytonovca
iz filma
"The meaning of life".
"Just remember that you're standing
on a planet that's evolving
and revolving at 900 miles an hour.
Its orbiting at 90 miles a second,
so it's reckn,
a sun that is
the source of all our power.
The sun,
and you and me,
and all the stars that you can see
are movin at a milion miles a day
in an outer spiral arm
at 40 thousand miles an hour
of a galaxy we call the Milky way.
Our galaxy itself
contains a 100 bilion stars
it's a 100 thousand light years
side to side.
It bouldges in the middle
60 thousand light years thick
but out by us it's just 3 thousand light years wide.
We're 30 thousand light years
from galactic center point
we go round every 200 milion years
and our galaxy is only
one of milions and bilions
in this amazing and expanding universe.
The universe itself
keeps on expanding and expanding
in all of the directions
iz and wiz.
As fast as it can go
the speed of light, you know,
12 milion miles a minute
and that's the fastes speed there is.
So remember when youre feeling
very small and insecure
how amazingly unlikely is your birth
and there must be intelligent life
somewhere out in space
cause it's bugger all
down here on Earth!"