|
|
Harry Potter i urlik koloseuma
22.07.2007., nedjelja
'You can't argue with success' – kaže američka poslovica.
Kritizirati seriju romana o Harryju Potteru, čijih je prvih šest nastavaka prodano u 325 milijuna primjeraka i prevedeno na više od 60 jezika, nezahvalan je posao. 'Na kraju će vas optužiti da ste zavidni' – piše Ron Charles, urednik tjednog književnog podlistka dnevnika Washington Post.
Ron Charles se prisjeća kako mu je laknulo kada ga je desetogodišnja kćerka, nakon što joj je tri godine čitao Harryja Pottera, bojažljivo pitala: 'Jel' moramo to pročitati do kraja?' Priznaje da su se nakon 'prekida s Harryjem Potterom' oboje osjećali poput zavjerenika, ali i izdajica.
Uz djecu i tinejdžere, za malim čarobnjakom ludi su i odrasli. 'Volio bih da je riječ o romantičnom povratku mladosti. Međutim, bojim se da se radi o kulturnom infantilizmu' – piše Ron Charles. Naime, kada ne čitaju omiljenu knjigu svoje djece, većina Amerikanaca ne čita ništa. Prema podacima Nacionalne zaklade za umjetnost, više od polovice Amerikanaca neće ove godine pročitati niti jedan roman. Broj onih koji uopće ne čitaju beletristiku raste tri puta brže u odnosu na razdoblje od prije desetak godina, kada Amerikanci također nisu mnogo čitali. A i oni koji čitaju beletristiku, većinom čitaju 'provjerene' hit-autore. 70 posto ukupno prodane beletristike odlazi na pet najpopularnijih pisaca – ustanovila je jedna studija Sveučilišta Stanford.
Prije desetak godina, mogla se zamijetiti nada da će mlada generacija, inspirirana Harryjem Potterom, zavoljeti čitanje. To se nije dogodilo. Nakon nižih razreda srednje škole, većina mladih Amerikanaca prestaje čitati za vlastito zadovoljstvo. 'Nemam puno vremena, pa kad čitam, želim nešto naučiti' – ovako otprilike glasi najčešći razlog za nepopularnost romana i pripovjedaka, piše Ron Charles, koji primjećuje da većini njegovih sunarodnjaka ne pada na pamet da bi mogli mnogo naučiti kada bi se odvažili da posegnu za beletristikom.
Stanje oslikava karikatura u jučerašnjem Washington Postu. Dva klinca u javnoj biblioteci, prepunoj knjiga. Jedan od njih kaže da ne zna što će čitati 'sada kada više nema Harryja Pottera'.
Karikatura me podsjetila na jedan od prvih dojmova iz sveučilišne knjižnice na Kent State University, gdje sam studirao prije dvadesetak godina.
Milijuni knjiga. Šteta što ih je malo tko čitao.
Osam katova, slobodan pristup svim knjigama, kopir-mašine na svakom koraku, i najfascinantnije – osim američkih izdanja, sveučilišna je knjižnica u Kentu posjedovala stotine tisuća knjiga iz cijelog svijeta.
Međutim, dobar broj svih njih – kako stranih, tako i američkih - stigao je na bibliotečne police i tamo ostao nedirnut. Nikada otvoren. Ogromna većina studenata u Kentu učila je, naime, jedino iz zadanog udžbenika, najčešće u 'krdu': na javnom mjestu, ležeći na podu, mahnito potcrtavajući žutim flomasterom stranicu za stranicom.
Ron Charles tvrdi da Amerikanci danas na sličan način uživaju i u Harryju Potteru. 4 milijarde dolara vrijedna marketinška kampanja koja prati jučer objavljeni posljednji nastavak, 'Harry Potter i Sveti Smrtnici', dovela je do toga da čitanje više nije 'intimno iskustvo', koje zahtjeva samoću i kontemplaciju – piše kritičar Washington Posta. Bez imalo krivnje same J.K. Rawling – piše Ron Charles - doživljaj Harryja Pottera prati 'urlik koloseuma': redovi pred kinima, video igre i planetarno, medijski sinhronizirano nestrpljenje.
Kada sam prije nekoliko godina s uživanjem gutao 'prvog' Harryja Pottera – jedinog kojeg sam pročitao - sjetio sam se davnih subotnjih poslijepodna s 'Emilom i detektivima' Ericha Kastnera, 'Koka u Parizu' Ivana Kušana ili pustolovina Winnetoua i Old Shatterhanda, iz pera Karla Maya.
Hoće li te vrijedne knjige preživjeti 'urlik koloseuma'? Ili će ih pomesti leteća metla malog čarobnjaka iz Hogwartsa?
|
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada
|
|
RSS
| Komentari da/ne?
Novinar sam i producent na Glasu Amerike u Washingtonu. Od 1993., radim na programima VOA na hrvatskom jeziku.