travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (6)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (10)
Lipanj 2007 (10)
Svibanj 2007 (12)
Travanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 RSS | Komentari da/ne?






Tekstovi na blogu sadrže moja osobna mišljenja i ne izražavaju stajališta Glasa Amerike, ustanove u kojoj sam zaposlen kao novinar i producent.

Bojan Klima
Novinar sam i producent na Glasu Amerike u Washingtonu. Od 1993., radim na programima VOA na hrvatskom jeziku.

Pišem za web stranicu www.glasamerike.com. Intervjuirao sam niz američkih i hrvatskih političara koji su bili angažirani na okončavanju ratnog sukoba u RH i BiH, kao i mnoge američke stručnjake za Balkan.

U Sjedinjenim Državama živim od 1986. Magistrirao sam kriminologiju i sociologiju prava na Kent State University, te kao asistent radio na KSU i na Sveučilištu Akron u saveznoj državi Ohio. Diplomirao sam na Pravnom fakultetu u Zagrebu.


Linkovi

Taksist

30.04.2007., ponedjeljak


Vikend za mene počinje u dva u jutro u nedjelju, kada odlazim s posla. Taksijem za otprilike desetak minuta iz Glasa Amerike stižem doma. Pun adrenalina nakon 'egzekucije' jutarnje radio emisije, ne mogu zaspati pa čitam novine i pijem kavu..

Mislim o kratkom razgovoru s taksistom. Koreanac poodmakle dobi, iz Seula, koji je u Ameriku došao 1960. godine. Pita odakle sam, i nakon mog odgovora da sam iz Hrvatske mi kaže: 'Milovan Đilas. He was my hero.'

Whatever.

Ostatak vožnje razgovaramo o 'Novoj klasi' – danas već gotovo zaboravljenom klasiku disidentske književnosti – te mom sugovorniku preporučujem da pročita Đilasove uspomene na djetinjstvo i mladost, vrlo dobru knjigu 'Land Without Justice'.

Ova mala crtica zvuči gotovo bizarno, možda i nije tako važna i upečatljiva, ali iz nje se da saznati nešto o gradu u kojem živim i ovdašnjim ljudima. Washington je kozmopolitski grad ali na drugičiji način od, recimo, New Yorka ili Los Angelesa. U New York svake godine dolaze deseci tisuća mladih ljudi sa svih strana svijeta da bi uspjeli na kazališnim daskama ili na Wall Streetu, u LA dolaze ako sanjaju o filmu. Ovdje u Washington dolaze oni koje zanima politika.

Zbog čega je taksist-đilasovac prije 47 godine, kao mladić, 'potegao' iz Seula u Washington - nisam pitao. Sasvim sigurno nije došao u Washington voziti taksi. Vjerojatno je došao studirati. Tako se, valjda, na nekom seminaru i sreo s tekstovima Crnogorca Đide, koji mu je postao heroj, 'uzor'. Što se kasnije događalo, ulazi u sferu nepredvidljivih ljudskih sudbina.

Možda je umirovljeni vojnik ili obavještajac? Možda prevoditelj? Možda je bio analitičar u Svjetskoj banci?

A možda taksi već vozi 40 godina? Možda je već u mladosti k vrgu poslao teorije o socijalizmu i kapitalizmu te se bacio u život, u stvarnost. Međutim, čini mi se da sam u rečenici 'He was my hero' čuo tugu zbog propuštene šanse ili izgubljenih ideala ili možda uludo protraćene mladosti...

Što me vodi pitanju - tko je tvoj 'heroj' ili uzor, dragi blogeru? Ili još bolje, tko je bio tvoj heroj?

Baš me zanima.
objavljeno: ponedjeljak - 30.04.2007. - 04:18 - Komentari (15) - Ispis - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada