Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (4)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (7)
Veljača 2011 (12)
Siječanj 2011 (13)
Prosinac 2010 (16)
Studeni 2010 (13)
Listopad 2010 (17)
Rujan 2010 (6)
Kolovoz 2010 (7)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (2)
Kolovoz 2009 (5)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (6)
Svibanj 2009 (7)
Travanj 2009 (13)
Ožujak 2009 (5)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (2)
kvragu, opet se pojaviš kao duh ali to nije neobično kad je Mjesec pun a ti slučajno nazoveš sjedim s telefonom u ruci i glasom kojeg sam poznavala nekoliko svjetlosnih godina prije kad je sve išlo svojoj propasti sjećam se da su ti oči bile plave kao more loša ti je poezija govorio si odakle zoveš? iz govornice daleko sjećam se sitnice koju sam ti kupila prije 10 godina i ti meni nešto oboje znamo što uspomene čine lijepe i ružne donose zlato i hrđu bio si buktinja energije otpočetka legenda fenomen što traje skitnica original vagabund zalutao u moje naručje i tamo si ostao izgubljen na moru privremeno s pronađenim rajem na dlanu pod zaštitom djevice bogorodice gledam te sad sa snijegom u kosi i požutjelim lišćem pod nogama vidim te dok se smiješiš kroz prozor onog sirotinjskog hotela što gleda na Washington Square u sobi bez grijanja naš dah kao bijeli oblaci miješa se visi u zraku govorim samo u svoje ime bilo nam je tad lijepo za umrijeti pričaš kako nisi nostalgičan imaš neku drugu riječ za to tako si vješt s riječima s izvrdavanjem sad baš trebam tu tvoju neodređenost sve mi se jasno vraća voljela sam te duboko snažno i ako već nudiš uspomene lijepe i ružne zlato i hrđu uzet ću samo lijepo ono ružno sam već platila Joan Baez - Diamonds & Rust I'll be damned Here comes your ghost again But that's not unusual It's just that the moon is full And you happened to call And here I sit Hand on the telephone Hearing a voice I'd known A couple of light years ago Heading straight for a fall As I remember your eyes Were bluer than robin's eggs My poetry was lousy you said Where are you calling from? A booth in the midwest Ten years ago I bought you some cufflinks You brought me something We both know what memories can bring They bring diamonds and rust Well you burst on the scene Already a legend The unwashed phenomenon The original vagabond You strayed into my arms And there you stayed Temporarily lost at sea The Madonna was yours for free Yes the girl on the half-shell Would keep you unharmed Now I see you standing With brown leaves falling around And snow in your hair Now you're smiling out the window Of that crummy hotel Over Washington Square Our breath comes out white clouds Mingles and hangs in the air Speaking strictly for me We both could have died then and there Now you're telling me You're not nostalgic Then give me another word for it You who are so good with words And at keeping things vague Because I need some of that vagueness now It's all come back too clearly Yes I loved you dearly And if you're offering me diamonds and rust I've already paid © 1975 Words and Music by Joan Baez Meksičko-škotskog porijekla, američka kantautorica, pjesnikinja, borac za mir i ljudska prava, kvekerica, zatvorenica zbog svojih uvjerenja, napadana, zatvarana, citirana, prepjevana.. Joan Baez je ranih šezdesetih bila u ljubavnoj vezi s buntovnikom-početnikom Bobom Dylanom, kojemu je pomogla na putu ka slavi. Ovo je pjesma o njihovoj vezi. |