Donedavno nisam ni znala za termin trololo . (trolololo je zabavnija verzija koja se dogodi kad čovjek krivo pročita)
Čini se da prilično uspješno uspjevam biti izvan internetskih tokova novosti.
Sloboda je interesantan pojam. Kad malo više razmislim o njoj, javim. I pojedem napolitanke do kraja.
Kaj mislite koje društvo je u povijesti imalo najviše slobode? (omogućavalo slobodu i sl. )
Čitanjem Prstenove družine sam došla do šokantnog ponovnog otkrivanja kolki su filmovi fejk.
Pol toga u filmovima je izmišljeno, a veći dio sadržaja knjige preskočen. U svakom slučaju onaj bolji.
Teško je to, samo slikom i zvukom dočarati prizore i krajolike, situacije i emocije.
A možda je samo stvar da je tolkien tolko dobar da izgleda kao da je njegov posao bio lak.
Vjerojatno su filmovi dobri ... za filmove. Pretpostavljam da film bez ljubavne priče i s akcijom u tragovima,
koji se sastoji od toga da večinu vremena likovi ili stoje i pričaju ili hodaju i ne bi bio previše uzbudljiv.
Šokirana sam kolko je odvratna voda iz pipe kod mene. Vrlo željezni okus.
Poprilično deprimirajuće, sad moram piti cedevitu.
Jeste čuli da kraj ovog doba dolazi u 10. mjesecu ove godine, a ne 2012? Savjetujem marljivo spremanje zimnice.
Nikad se ne zna. A i zabavno je, ako se radi u društvu.
Stvarno me smeta kaj su danas ljudi zaboravili taj oblik društvenog života. Jednako se može razgovarati dok se čisti i pasira paradajz kao i dok se pije kava. S tim da takvi poslovi još dodaju i izazove organizacije i savladavanje prepreka-
stvarno postaju prave društvene igre. Za cijelu obitelj. 9-99 godina.
To je jedna od stvari za koje se stvarno nadam da ću doživjet u raširenoj praksi.
No da.
Uživajte.
Gdje li su nestala ona ljeta u kojima se čovjek vječno utapao ...
oni praznici od kojih zapravo i nije ništa očekivao. Jednostavno nije bilo škole i mogli smo raditi što god smo htjeli. Sad se svega tokom godine odričem i govorim si ... ljeto, na ljeto ću to sve. I onda dođe ljeto i većinu toga naravno ne napravim i onda se osjećam loše. Očekivanja i nadanja su veliki problem.
Slušam glazbu iz srednje. U zadnje vrijeme mi to razdoblje izgleda izuzetno privlačno, što je stvarno zabrinjavajuće.
Jer znam da je bilo poprilično grozno, u usporedbi s studijem. Kao životno razdoblje.
Kao da sam u jednom trenu pogreško skrenula, možda samo ulicu ranije i odonda je sve nekako ... pogrešno.
Što nije istina. Samo pokušavam svalit krivnju na druge.
... patetična, patetična nije bio izraz. Onakva kakva bjeh. Ma, ako sam mogla i prije mogu i sad.
Volim dramatizirat. Ne znam jel to grijeh, ako čovjek osjeća da je na pragu toga da postane stativa, žrtva, izrabljena budala.
Jer sam stvarno izgubila referentne okvire. Ne znam više kaj ima smisla, kaj je u redu kaj nije, kaj oću i kaj ne ću.
I kak onda mogu reć kaj je istina, kaj nije. Jel su moje slutnje opravdane ili nisu, jesu li moji instinkti korisni.
A to stanje nije poznato po puno dobroga.
Valjda će sve biti u redu.