Vrijeme je, vrijeme da konačno počnem pisati. Da bacim koju udicu.
Ovogodišnje ljeto me ponjelo. Još nisam ni završila semestar a već letim naokolo.
Danima živim snove, a noćima plutam zapetljana kontradikcijama svojih dana.
Prošao je još jedan rođen-dan. Sad sam stvarno u godinama kad više nema mjesta za izlike, niti za bedasto gubljenje vremena na opojno samosažaljevanje. Koje je zapravo poprilično rašireno, ne bi čovjek povjerovao. Samo što se nikad ništa ne rješava tako agresivnim odlukama.Tako da se vjerojatno opet ponovno zavaravam. Al kaj ćeš.
No da, razmišljam o tome da preselim blog nekamo drugamo. Blog.hr mi ide na jetra s ovim reklamama koje skaču naokolo i brojanjem komentara koje ne radi, prihvaćanjem komentara koje ne radi i svim ostalim stvarima koje im ne rade.
Pozdrav, do idućeg susreta, nekada i negdje.