Subota je divna. Bezbrižna. Danas me nitko ne može svrgnuti.
Da bar ne doživljavam sve tako osobno.
Ošišala sam šiške, što mi je prva ozbiljnija promjena izgleda u zadnjih deset godina. I godi. Osjećam se slobodnije. Tako i nije važno kako izgledam, kad se to mijenja svakog dana. U to ime sam malo i dizajn preuredila.
Neobična panika me hvata, obaveze koje pristižu djeluju kao najlonski omotač oko mene koji mi ne da disati.
Kao nikada prije, a zapravo nije. Svaki put kad se nađem u nečem posve novom, spopadne me to. Ne znam zašto odjednom zaboravim sve one stvari koje me inspiriraju- sve ono što je važno- smijeh i igru, čim se pojave ljudi oko mene koji žele da mislimo da su bolji i pametniji, da su uspješniji. Uvijek popušim tu foru. I mislim da sam izgubila. Budalica jedna.
Sva sreća da ima toliko ljudi oko mene koji me podsjećaju na bitno.