Muahahahahahaha. ggnore, faks. Toliko o tome.
Ponekad, spremnik riječi se isprazni. I nema misli koje se čine prikladne ovom trenutku, ovom stanju i namjeri.
Kad se sve polako ali uporno počne ostvarivati, kad godine truda koji se činio uzaludan počinju davati ploda, i shvatiš- tu sam.
I ne stojim više na nekoj litici i usamljeno jodlam, jer zrak je ispunjen titrajima tisuću glasova, tisuću melodija.
I svaka fantazija dobila je svoje stvarno obličje, svaki bijeg u neki neostvariv kutak svemira postaje moguć kad mu dam priliku.
Odnikuda, pojavili su se čak i Bijeli zec i Alica koja me oduvijek plašila.
Idalje se bojim, idalje sam snob, idalje vjerojatno ne ću imati hrabrosti otići odavde.
Ali, nekako je lakše.