Opet taj petak, dan polaganog vraćanja u normalniji životni ritam.
Dan koji se završava uz akustične gitare.
Živciraju me ove reklame za igre koje su nam svima naguzili u boxeve.
Reklame, reklame posvuda reklame. Ne ću niš kupit, čisto iz inata.
Danas sam ušla u dučan, pitala za majcu u izlogu, pogledala cijenu i rekla hvala, doviđena.
Učim se. Učim se reći ne, bez da se osjećam loše zbog toga. Jedno onakvo, masno, iskreno ne. Ne zanima me. Hvala.
Nije to jednostavno. A i majca je koštala 600 kn. Bizarno.
Sad sam se pomalo uzrujala zbog ovoga. Al, dobro je. Danas je sve dobro.