Zadnji dan je danas. Nadam se.
Ne zadnji općenito, naravno.
Zadnji onako, stresan.
Makar, zadovoljna sam. Možda ne znam tu fiziku savršeno, ali mislim da znam sasvim solidno.
Mislim da sam se predomislila.
Lijepo je zapravo, ponekad samo sjesti i gledati svijet bez sebe.
Dobar je i takav.
Nisam uopće važna. To je dosta dobra zamjedba od osobe s onako ...
sklonostima prema mesijanskim uobražajima. :D
I da ja padnem fiziku, stvarno se ne bi ništa dogodilo. Zemlja ne bi stala. Začudo.
Vrabci opet cvrkuću. Činilo mi se neko vrijeme da ih nema. Ne znam zašto bi baš sad propjevali, dok smo još pod snjegom. Možda od sunca. Dragi su mi. Daju mi nit slijedeći koju mogu izaći iz svoje glave. Kad prestanem slušati sebe i malo, bar na trenutak poslušam njih. Vjerojatno zbore mudrije od mene.