Moj prošli post ozbiljno se ljuti na vas. nitko ne voli biti ignoriran.
Ne ću reći da nemam vremena. Uvijek se može ostati samo malo dulje budan, za stvari koje su ti važne.
A meni bi vjerojatno trebalo biti važno malo stati i razmisliti gdje sam. Pola u noći je.
Sve pripreme za labose sutra su napisane. Može se malo odahnuti.
Zadnjih tjedana sam imala prilike vidjeti samu sebe kad podivljam. Kad dopustim osjećajima da zagospodare.
Pamtim sramotu koju sam osjećala kad smo pri usponu na Sljeme stali uz stazu da on nešto složi, dok su svi prolazili mimo nas ... vidjeli su da se odmaram, a to opće nije bila istina. Bila sam jako ljuta na njega jer me osramotio. Ja, da se odmaram. Ja! Ko neki slabić, žgoljavac.
Ne znam mogu li se izlječiti od takvih stvari. Možda mogu kontrolirati simptome, pa i sam problem nestane. Taj jedan veliki stalno ugroženi ego.
Nadam se da i drugi imaju slične probleme. To bi bilo nekako utješno, kolko god bilo sebično.
U svom tom zbiru perverzija svakodnevnog života, teško se zapravo sjetiti, znate. A uostalom, koga briga.