Huh, izgleda da baš i nemam nešto prometa u zadnje vrijeme.
Reći ću da je krivo ljeto, jer su svi na moru i to.
Ovaj tjedan sam provela ležeći i gledajući televizor, jer sam bila bolesna, a kad sam bolesna ispiranje mozga je upravo ono ćemu se nadam.
Tako da nisam ni previše razmišljala o svojoj sirotoj, jadnoj, usamljenoj, napuštenoj i izgubljenoj xici. Vidite, kod mene na faksu je xica važna.
A to kaj sam ja svoju izgubila znači da ću morati otići do pulta Studentske službe između 12 i 14 i jednoj jako nestrpljivoj i ljutoj teti reći da sam ju izgubila.
A onda ću se vjerojatno rasplakati. Bome mogu biti hrabra kad hoću, eto već sam naučila obratiti se prodavačici u dučanu, ali te tete u studentskoj su stvarno stvarno opake.
Vjerojatno jer znaju da im ne ću dati novaca.
Ovaj semestar odlučila sam započeti bez ikakvog entuzijazma i očekivanja. Od prošla dva sam svašta očekivala, pa si mi prvi tjedni ispali kao debela razočaranja.
ne će ići ovaj put. Sad sam spremna za to da su računarstvo upisali sebičnjaci kojima su važni samo novci ili im se ne da učiti, a to je kao lakši smjer a oče završiti "bilo što", i nabrijani softveraši koji ne znaju ništa o španjolskoj baroknoj književnosti. To je vjerojatno jedna od najgorih stvari. Specijalisti. Super sam pametan u jednoj stvari i zato ne želim učiti niočemu drugome. I onda ti još nabadaju na nos kolko su pametniji od tebe. Uh.
Uopće ne vidim u čemu je poanta ponositi se nečine s čime si rođen. Roditelji se mogu ponositi time.
Možda mi je bolje da pričekam da ozdravim prije nego počnem razmišljati o faksu. Onda ću več nekaj izmisliti s tom xicom i svim ostalim, kao što sam izmišljala uvijek do sad.
Samo kaj ponekad nažalost malo preuvaličam posljedice i ispadne ko da su ljudi nekakva čudovišta. Ono, ok je da ima zlobnih ljudi. Svatko ima pravo biti bezobrazan ako to hoće.
Samo mislim da ne bi trebalo biti bezobraznih ljudi s autoritetom.
Uhmmm... očete čuti nekaj jako smiješno? Ja idem sad. :)