Raspjevani dikobraz
nedjelja, 28.10.2007.
Im-eks presija
Ne znam kako ste doživjeli prošli post, ali osjećam kao da vam dugujem malo objašnjenje o njegovom znaćenju i svrsi. Orginalno je stvoren uz misao vođenu osjećajem da je sve više i više tekstova temeljeno na motu:
vjetar je dah života Zemljin koji struji kroz mene
nosi mi život u dašcima."
, štoviše da ja sve više i više sama postajem sklona takvom pisanju, koje zapravo nikuda ne vodi osim u posvemašnu pasivnost.
Impresionizam je umro još 1914. godine ( Amen) ako se ne varam i nema smisla da ponovno zapinjemo na istom, starom. Zato sam posvetila tekst zahodu i bogatstvu doživljaja koji proizlazi iz puštanja vode iz kotlića, da pokažem kako se i iz najbanalnije sitnice može izvući to "čudo života". Doduše moguće je da sam malo skrenula pred kraj počevši "trabunjati" o nekim svojim mislima koje su malo previše dvosmislene i zakrabuljene, ali i to zapravo i spada u karakteristike razdoblja u kojem se javlja i impresionizam, dakle prve moderne.
S neba padju samo kiša, tuča, snjeg i kesteni.
Sve ostalo moramo napraviti sami. Svijet nije lijep sam po sebi, lijep je zato jer ga mi gledamo. Jer u nama budi osjećaje, želje i motivaciju. Da nešto i napravimo, izgradimo. I tu počinje umjetnost.