Dobra večer.
Nadam se da ste sretni.
Ja bih željela iskoristiti ovu priliku da se javno ispričam, za svoj nemar i zaboravnost.
I sad si vi mislite, ta što je to ona učinila tj propustila učiniti pa da je javna isprika potrebna.
E bez brige, reći ću vam, sve u svoje vrijeme.
Kao što znate ovaj blog tu stoji dosta vremena, u raznim izdanjima, bojama i stilovima, mijenjao se nekada polako,
a nekada iznenada
, do je ponekad jednostavno i elegantno - nestajao.
Kako bilo da bilo, nikada nije bio sam, zapravo, nikada mu vi niste dopustili da bude sam.
I eto tu je moja greška, moj previd, razlog zašto sam se na satu informatike u trenu svog prosvjetljenja
nazvala pokvarenim đubretom, zlom u malom pakiranju. Zaboravila sam ju staviti u Dostupac, zapisati njeno ime neka i ono sjaji blago smećkastom bojom kao i ostala imena koja su na lice mojeg bloga urezana ni više nego od vremena samog.
Zaboravila sam Seni, onu Seni koja mi je nemali broj puta prva komentirala, čak i kada se nije imalo što reći, koja
me je čitala čak i onda kada nisam ništa pisala, onu koja je otkad je ovdje zapravo najveći kontinuitet naše male zajednice.
Hala ti Seni za sve tvoje komentare, i nadam se da mi se takve greške više ne će potkradati.