Ponekad, ali samo ponekad želim zaklati
ono malo šmrkavo derište u sebi.
Onog malog običnog čovjeka koji se toliko boji vidjeti stvarnost
da živi u stotinu svojih izmišljenih
svjetova. Skriva se iza bahatog
lica, iza treperavih sličica na ekranu TV-a, u polutami vremena koje je prošlo
traži utjehu u ljudima koje više ne poznaje