A tako je lijep, tako je lijep kada ga se otvara s internet explorerom ...
Gledam svoj blog i plačem kako je izmasakriran
sjetim se kako sam ga lijepoga napravila ...
nemam volje sve prepravljati ...
ionako je sadržaj taj koji je važan ... sadržaj, da sadržaj
ne znam koristiti zareze, toga sam postala bolno svjesna
firefox možda ispravlja one obične pravopisne greške, ali ne i zareze
da, u tome je tajna moje iznenadne pismenosti, firefox
mrzite me jer ne znam pisati, mrzite me i bojite me se
sad zvučim kao luđakinja, upravo ona vrsta protiv koje se najviše borim
il'ti najviše gunđam
s kim si, takav si
sva sreća da to ne vrijedi za mene
meni je samo dosadno
a i dugujem napisati nešto
ne znam zašto živim u uvjerenju da dugujem napisati nešto
ne dugujem ja nikome ništa
dobro, možda nekolicini ljudi, ali ne pisanje
barem ne pisanje ovoga
pokušavam dokazati da ovo ima smisla
ima li? ima li smisla pisati ...
divim se ljudima koji pišu divno, pametno i inspirirano unatoč tome što ih nitko ne čita
kad pronađem takav blog, presretna sam
"evo pravoga čovjeka" , pomislim
jesmo li osuđeni na istinu
na istinu o ljudima oko nas
stvarnost je dobra, ako nije nedostatak onog drugog
već ono drugo postoji unutar stvarnosti
kako god bilo, od stvarnosti ne možemo pobjeći
možemo bježati
ali se ne možemo sakriti
svi smo mi ipak samo ljudi
albatrosi su ionako već odavno otišli