Je li vam se ikada dogodilo da ste pročitali neki tekst i pomislili da biste radije da niste ? Mrzim što mi takve sitnice mogu pokvariti i najbolje raspoloženje. Jedan tren sam tako nevjerojatno prpošna da bih vjerojatno odletijela da nema stropa i onda pročitam nešto što me se ne tiče na bilo koji mogući zamisliv način, i puf! Splasne sve živo, i osjećam se ... well, glupo.
Nekada je ljepše ne imati pojma što se događa, jednostavno ne znati.
Neki ljudi su otrovni sami po sebi, i svaka riječ iz njihovih usta je ... pesticid.
Mrzim što za mene postoje takvi ljudi, mrzim što ih ne mogu ignorirati, mrzim što me uspiju iznervirati i mrzim to što ih mrzim. Ne mrzim ih zapravo. Samo bi bilo lijepo da zuje nekom drugom pod uho.
Važno je znati dozirati šutnju i govor onako, u pravim omjerima rekla bih. Ali to sad nema veze s vezom.
Pretpostavljam da je važno nikada ne prestati pisati. Pisati iskreno, unijeti sebe u to. Ali nije bit u pisanju.
bit je u ne predavanju. Dobila sam tri iz zadaćnice iz hrvatskog. Opet.
Nekada imam osjećaj da me ta žena gazi ... ali nije istina. Problem je što dobijem svoj tekst natrag i crvenu trojku, bez komentara, bez kritika, bez ičega. I kako bih se ja trebala popraviti ?? Valjda se profesorica boji da bi netko previše kritika mogao shvatiti osobno. Ja znam da ja bih. To mi je pretpostavljam velika mana. Moram ju naučiti prevladati. Bez poštene kritike, nema poštenog posla.
Sve je novo. Ozbiljno vam kažem. Sve je staro, ali opet novo. Nisam pisala neko vrijeme, ne znam jeste li primijetili. Ha ha, naravno da jeste, vi ste moji najdraži čitatelji ^^
Iskreno, nisam ni primijetila vrijeme, ono i ja smo neka druga ... kategorija.
Da, moglo bi se raspravljati, o svemu tome, ali nekako mi se ne da. :)
Imam puno posla i uhvatilo me previše dobro raspoloženje da bih ga rasipala na takva raspredanja.
Pisala sam jučer tri sata zadaću iz engleskog i nije je bilo danas ... ne znam bih li radije da pročitam tu moju hrpu gluposti na glas ili da prešutim sve to. Znam da će mi biti žao ako ne budem, bit će mi jako žao. Ipak se ponosim svojim tekstom, koliko god bio aljkav. Ima vrišteće razderane papiriće, i to je nešto, zar ne ? Uglavnom, eto, nove misli rekla bih. novi sistem. Smijeh. Koliko sam ja puta napravila novi sistem u teoriji, da mi je 10 lipa za svaki, mogla bih komotno otići na kolače.
Ha ništa, nema smisla da zapravo sad tu pišem nešto, iako zapravo ima jako puno smisla, samo što ja volim govoriti da stvari nemaju smisla kako bih zbunila smokije, pa eto, doviđenja.