Sjedim ovdje, sjedim u okovima tišine, panično pokušavam smisliti nešto smisliti bilo što, riječ ili dvije, upravo one i posebne koje će učiniti da sve bude bolje.
Sad sam već sigurna, ne znam ništa. I boli me desna noga, a kad vas boli desna noga, znate da nešto nije u redu. Pogotovo kada vas desna noga boli tri tjedna u komadu i rasplačete se vješeći čarape.
Koliko loših uspomena čovjek može imati na čarape ?
Imam nekih stvari koje si moram raščistiti u glavi. Inače osim toga ... da. Lažem jedinoj osobi na svijetu kojoj ne bih smjela lagati, premalo učim, svaki drugi dan zaboravim nahraniti psa, čitam istu knjigu već mjesec dana ... i ... sretna sam ^^
Pomalo smiješno, zar ne ?
A zbilja je nešto užasno kad shvatiš da svaki dan živiš život koji uopće nije tvoj i kakvog ga nikada nisi ni želio. To je glupo zapravo ... Ne znam, ne znam što je to u nama ljudima da nam je toliko teško biti sretan ...