Ne bih trebala biti ovdije, trebala bih biti u sobi i učiti.
Trebala bih raditi na govoru za sutra, govoru u kojem se zalažem za mrtvu stvar.
Imam osjećaj da ne cjeli moj život borba za mrtvu stvar, stvari za koje zapravo nikoga nije briga, jer hey,
zašto bi iko išao na maturalac u Pariz kad može u Prag ? Zašto bi itko učio o umjetnosti, književnsoti, znanosti kad može biti vani i piti s prijateljima ? Zašto bi ikoga bilo briga zašto ljudi rade to što rade i pokušao im pomoći, kad može odmahnuti glavom i reći da se svako mora boriti sam za sebe. Zašto bi itko rekao "Ljubim te", kad može reći " Hej, di si mi koka?" ...
Ovih dana nevjerojatno mi je simpatično ako se dečko ispriča što je slučajno opsovao predamnom,
ovih dana razmišljam kako bi bilo primiti pravo, rukom pisano pismo ...
Shvatila sam da nemam pravo kriviti nikoga što nije netko drugi, i to pukom i nevjerojatnom slučajnošću.
Svatko zaslužuje priliko tkogod da je, i kakav se naizgled čini. Iako nisam sigurna da uopće želim ljude oko sebe.
Nekad mi se svijet ćini toliko nepošten da bih ih najrađe sve poslala kvragu, i zadubila se u svoje knjige.
Kad čujem to krdo sedamaest godišnjaka kako potpuno samouvjereno govori da će homoseksualci uništiti svijet, ako im se dopusti i ne naući ih se pameti. To više nije pitanje osobnih stavova. Nije pitanje odobravanja. To je govor mržnje.
Zašto? Zašto ih toliko mrze, makar im štete samo u nekoj dalekoj budućnosti i to po ko zna kakvim teorijama u kojima se nađe 20 rupa na prvi pogled? Što više ljudima dajem priliku, što se više pokušavam povezati s ljudima izvan čopora, to više shvaćam da tamo vani i nije tako lijepo mjesto za život.
Da je politika sve. Više ne smijem niti imati rijeći pjesme na msn-u, jer riječi pjesme su osjećaji. Što su osjećaji?
Slabost. Kako možemo vjerovati na rijeć nekome tko je u stanju biti tako sentimentalan? Ona je ionako samo trebica s hormonalnim problemima koju puca pms, koju je eto ostavio dečko. Cvilidreta. Što ti preostaje? Sakrij se.
Napiši nešto drugo. Da svi ostali vide kako si sretan i staložen. Onda će tvoje mišljenje možda i vrijediti nekog vraga.
Naravno, ne će ako je suprutno mišljenju većine. Onda ćeš dobiti batina. Zato moramo dobro paziti što mislimo.