Možda bih trebala odustati od pokušaja da kažem išta pametno. Već sam 5 puta odustala od pisanja ovog posta , i ko zna dal će ovaj put doživjet objavljivanje.
Eto, prilično nestabilna vremena , teško je koncentrirat se na nešto dulje od sekunde -dvije.
Spavam prosječno dva sata po noči i onda prokrmim pola dana ... sve zbog debilnog predavanja o hladnjaku na kojem radim več par dana .Nadam se da će nešt i drugi iz grupe napravit ... Al zapravo je danas nevjerojatno dobar dan , osim kaj je sve otišlo u mačkinu ...
čudesno mi je proradio desni zvučnik. Vratio se iz mrtvih. Mnogo,mnogo bolji zvuk , ako ništa drugo ...
Imali vjeronauk ... kaže profa , sad više ne ćemo raditi sve one dosadne sekte i kultove ,sad idemo na zanimljivo gradivo ... adolescencija.
Ja reko , probudite me kad sat završi ... cjelo vrijeme profa raspravlja s ljudima iz razreda zašt im starci ne daju da se svaki dan napuše i sl. ~_~ .Ajde nabavite prave probleme pa pričajte . Nije da je meni nešto gore , al ono ...
I sad mi čitamo neke tam izjave nekih ljudi kao pričaju o svojim problemima ... "joj mene niko ne razumije , joj ruža sam ko ... bilokaj , uh , starci stalno gnjave " i shvatiš kakav si debil kad se sekiraš upravo oko tih stvari ... mislim bu-hu.
Nekak imam feeling da nam i pod vjeronaukom peru mozak ... vaši su problemi ti i ti. Sad ćete se vi žalit zbog toga. Onda ćete ... XP
Well da ,i to kaj sam negdje pročitala ... bježeći od jednih okvira zapravo upadaš u druge okvire koji su anti prvih ali su idalje okviri.
Sranje. Eto ... ne znam kaj da dalje napišem ... nikad nisam ni znala ... neki ljudi jednstavno ono , kaj god da napišu , milina je čitat na ovaj ili onaj način ... al ja stalno ima feeling da sve što cjelo vrijeme zapravo radim je bjedno pokušavanje sačuvanja zdrave pameti. I baš mi ne uspjeva.I aparatić me nervira. Znate kad imate karijes ... i onda kad bilo čime pritisnete na to ? Zamislite takav pritisak na karijese stalno . Nice . Da ne govorimo da su mi trojke tako prokleto zavinute da ne će aparatić stajat i stalno iskaće i moram ga namještat ... staaalno ... pošizit ću ovak ... a tek nosim mjesec dana ...
No da , znate kaj je fascinantno kod života? To kaj je kratak .To je baš cool.Tako ga više cjeniš ... zato mi je sad čudno ... ako elfovi žive tako dugo , imalo bi više smisla da rasipaju život naokolo ... mislim kad si bogat , onda i trošiš ... a s ograničenim financijama smišljaš i točno planirano kupuješ kaj ti treba ... a kad smo več kod toga , znate vi koji su ljudi iz Kraša gadovi ...
dakle neke činjenice koje možda nisu poznate svima su da čokolada za kuhanje sadrži minimum 42% kakaovih djelova, te da se nedavno na tržištu pojavila posebna čokolada s minimum 66% .Sad si misliš zakon ... ali. 100 grama ove za kuhanje kod nas dođe 5 kn 81 lipa , a 100 grama ove "posebne" 16 kn . I kaj da sad bespari ovisnici ko ja da rade ? nema nade ... očito ću moć maksimalno jednom tjedno klopat ovu koncentriranu ... možda i nije tolko poanta u tome kolko ima kakaa,al ta je baš lejpo zamotana i nekak se posebno ovisnički zbog nje osječaš ... da ljepo zrak zapakiraju mogli bi ga prodat ...
I kaj ste vi naučili ? Nemojte se navuć na skupe čokolade.Ostanite na jeftinima,puno su bolje.
Još nešto za reći ? pa da.oni koji poznaju rad ZETa dobro znaju da su im vozni redovi tako napravljeni da što manje ljudi odgovaraju . Tako da kad mi završi 7 sat , bus zgilja za kolko ... 10 minuta , i moram čekat sat vremena idući .Naravno , imam toliko puno prijatelja da redovito čekam sama XS , pa mi je bolje prošetat se uzduž i poprijeko našeg najdražeg grada ... ne znam ... kolko mi to koristi , isto tolko je istovremeno užasno ... jer kad si s drugim ljudima stalno se prema njima orjentiraš što je stvarno ... ono što i oni vide ima velike vjerojatnosti zbilja i postojati ... a kad sam i izgladnio hodaš sat vremena gradom ... sumanute stvari ti se pojavljuju u glavi ...
ljudi hodaju pored tebe , naravno niko ne obraća pažnju ... nekako imam osječaj kao da su me istrgnuli iz moje slike , onako nemarno s neravnim rubovima i selotepom priljepili na gradske ulice ... nekako totalno odskače , ne pripada ovamo ...
to me podsjetilo na razdoblje ranog djetinjstva , dok sam ja još bila ... ja .
Sjećam se sebe i svog društvanca ...klinci ko klinci , nije bilo krova na koji se nismo penjali , drva s kojeg nismo skakali , jame koju nismo prerovali ...inaće , ja sam sa sela pa stavite ste to u takvo okruženje ... par kuća i polja koja se prostiru prema istoku i jugu ... još i danas kad tim poljima šećem psa osjećam kao da tu zapravo pripadam ... da će onaj iskonski dio mene uvijek ostati među tim grmljem gdje smo gradili svoje civilizacije , ubijali drveće ... trgali svaki dio svog tjela sve u ime maštarije ... i nekako imam osjećaj da me malo tko poznaje takvu , da malo tko zna kakav je to osjećaj ... daleko od svega , ponovo u svijetu gdje sam sve što sam ikada htjela biti ,gdje sam ponovo slobodna ... i što se dogodilo? U sječanju mi je točno ostalo kada mi je jednom stariji bratić koji mi je tada bio poput brata rekao da mi noge izgledaju kao da sam bila u drugom svjetkom ratu . I bila sam ponosna. Divila sam se svojim ožiljcima . Znaćili su da sam jaka , da me nije strah učiniti nešto što će sigurno boljeti . Osječala sam se večom i jačom od tigra.Duhovi divljih životinja kao da su plesali u meni svaki put kada sam se zaljetala prema bakinoj ogradi ... prema vratima , koja nisam kao obićni smrtnici otvarala , ne ... sve je bilo u skoku ,zamahu, u prelaženju prepreke i slavljeničkom doskoku , kao da sam upravo ubila zmaja.
A onda ... škola , preciznije rečeno društvo ... ćini se da nitko nije djelio moje oduševljenje ožiljcima , blatom , podrapanom odječom ... i malo pomalo ... natjerali su me da se sramim svojih kvrgavih nogu punih ožiljaka ... ali zapravo , možda su me samo suočili s istinom , da za mene , onakvu , kakva jesam , ili sam bila ... danas i ovdije nema mjesta ...
No ipak , možda tu i nije kraj ... jer jednog od ovih dana kad sam ucviljena ležala na krevetu i razmišljala o tome kako mogu ostati tako godinama,nitko neće doći i podići me zapravo sam shvatila da se moram podiči sama ... i kolko god to iz trenutne pozicije izgledalo besmileno i kao da ću ionako samo ponovo pasti , ima smisla ... ipak sam ja jaka , ipak ne ću dozvoliti nekome da mi govori kako bih se trebala osjećati ... bez obzira koliko me koštalo ...

Komantari:
joj, ta fizika....mi smo to u zadnji cas napravili =) samo kaj je nama bilo lakse...ipak smo svi tu negdje, blizu... ovo o vjeronauku - lol! kad sam procitala one izjave na drugoj strani...hehe. lijepo je setat solo, razbistris glavu, svasta ti se jos pojavljuje....al mislim da je ipak bus zabavnije cekat u drustvu =) sad kad sam procitala sto si radila kad si bila klinka, vraila bih se u djetinjstvo... =) smrc... i slazem se sa ovom zadnjom recenicom ;) nemoj dozvolit
sega - 28.02.2006. (14:42)
--------------------------------------------------------------------------------
za vjeronauk...shvaćam kako ti je...i mi smo radili tu adolescenciju...i razne sekte i gluposti...sad je najnovija fora da znamo cijelu povijest Crkve na našim prostorima...X.X...za djetinjstvo...i to znam kako ti je...ja živim u predgrađu...tu imaš trč-trč pa kuća...kad se sjetim kako smo se igrali u ruševinama, a to su nam roditelji naravno zabranili...pa kako smo se tukli..ja sam odrasla okružena dečkima...ono, svaki dan smo se mlatili drvenim puškama...igrali nogomet...igrali se glistama...joj, kako su to bila dobra vremena...
Qantaqa - 28.02.2006. (14:48)
--------------------------------------------------------------------------------
Nešto sam htjela reć...ali zvučalo je glupo i sad više neznam kako se izraziti...no, nema veze...baš sam pisala post o nečemu iz svog djetinjstva i sad pročitam tvoj...ne želim da misliš da te kopiram...
Luctusa - 28.02.2006. (17:51)
--------------------------------------------------------------------------------
hej, konačno si se vratila........... ja ne volim krašove čokolade. ja jedem tamo neke.... a kaj ja znam....njemačke valjda....sa 70% kakaovca. mislim da koštaju 10 kn. a kraš je bezobrazno skup. i ništ ne valja
freestylerica - 28.02.2006. (18:48)
--------------------------------------------------------------------------------
new pics ^^ btw, siper izgleda link ^^
sammy ramona - 28.02.2006. (21:30)
--------------------------------------------------------------------------------
gle star što se tiče drogi zvana čokolada.....gle ja sam već dobrih 16god na njoj....nema beda....ipak čokolada za kuhanje je najbolja....vidiš što se tiče čokolada to mi financiraju roditelji tak da nema beda (jadna ti)....a što se tiče nogu...gle deca sa sela, kaj ti misliš da bi ne neko "gradski" penjao po drvetu, gađao se travom, radio pribor za jelo od blata i u šumi gradio jedno 5kućivca na drvetu i onda ih samo tak urušio, pa očito nebi mislim to niko ne bi osim mene i mog brata najvrerojatnije ali nema veze..i dan danas se je užitak popesti na drvo i sve gledati s viskoka;)....i obavljaj redarske dužnosti-_-*
arya in school - 01.03.2006. (10:54)
Well iako ova tema baš i nije nešto aktualna , ja sam tek sad pročitala knjigu , a i film će skoro pa da podjelim s vama što mislim o tome.
Iako zapravo baš i nisam pratila izjave autora kad se prvo podigla prašina oko toga , ćini mi se da se Brown poziva na stvarne dokumente i dokaze iako je priča ustvari izmišljena.Dakle prvi mi je dojam bio ono , mgz ti gadovi jedni od crkve , al kad bolje razmisliš knjiga crkvu knjiga zapravo prikazuje kao hrpu dedeka koji cjelo vrijeme mole i ubijaju ljude za spas vjere. Dakle prvo sam bila malo ono , uznemirena , naposljetku , kako bi se čovijek trebo osječat kad mu neko kaže da je nešt u što je vjerovao cjeli život zapravo jedna debela masna izmišljotina ?Al opet malo razmiliš ... i da je išta od toga istina ili barem dokazivo , sumnjam da bi crkva dopustila izdavanje knjige .
Al ono , ne možemo reći da je i potpuna izmišljotina.Dio o oduzimanju bilo kakve moći ženama je totalno true . Dokazi ? Mph. Kaj nije ?
Al nešto kaj me zbilja raz... ljutilo je nešto iz naše čitanke .Udžbenik za 2. razred gimnazije.Ministarstvo prosvjete i športa odobrilo je ovaj udžbenik rješenjem ... ... ... 4.rujna 1996.g . Pod znaćajnije pripadnike hrvatskog baroka uvršten je ni više ni manje nego Ignjat Đurđević. Jer , djeca moraju dobiti stvarnu sliku vremena. Donosim vam izravan prijepis jedne od njegovih pjesama , da se divite tom savršenstvu stiha.

Yeah guys ... i'm back ;)
Da ... bilo bi ljepo kad bih i nešto napisala , ne ?
Dakle ... tu smo ljudi moji. Opet pišem . Nadam se pametnija. Malo vjerojatno ,al ono ... nikad se ne zna ...
Sve važnije događaje bi bilo nemoguče opisati samo u jenom postu pa ću ih vjerojatno rastegnut u više , kako će mi dolazit.
Uglavnom , zašto sam ponovo otvorila blog ?
Pročitajte u box-u kako izgleda moj savršen dan . Predložak-danas. Jednostavno kad sam vidla snjeg vani ... Dadilja na Tv-u (ne pitajte ... ako pogledam prvu seriju ujutro , moram ih sve ) , tj upravo traje reklama za Everwood ... onda sam odlučila ponovo pisat ... jednostavno , nekako sam imala feeling da je pravi tren ... a i snjeg me podsjetio na izgubljene prilike , da ne govorim o potračenom vremenu :)
I tako se ulogorirah u svojoj sobi i smišlajdoh tekst za box ... djelove tih idea možete i sad pročitati .
Ja inaće , zbilja cool stvari smišljam , al nikad nemam blizu papira , tj uglavnom sam ono ... naglavačke visim s ormara ili zlostavljam Borisa , tak da večina idea ode u vjetar , jer se nikad ne sjetim sveeega što sam htjela napisati kad imam priliku. U mačkinu ...
U zadnje vrijeme , kako nisam pisala , nešto sam više čitala blogove ... i ono nađoh ja Rock Rolla pa da vidim zašt ga svi tolko hvale ...e odličan čovjek , baš se ono ... zamisliš ... tj žao ti je kaj nisi svoje iedee zapisao prvi ^^ Well , ono ... u svakom slučaju je poučno ...
moja poanta ? Nemam blage . Izgubila sam se u svemu ovome ... a sad me več polako kad razmišlajm o sutra počinje hvatati strah da će sve biti isto ko i prije ... ne smije ... nikako i nikada. Svašta mi se zanimljivog događalo i sad mi nije ni na kraj pameti da ponovo počnem robovati nekim stvarima ... poput bloga . Boli me kolko ćete mi komentara ostavit . Pišem jer mi se čini da bih mogla nešt reči . Ne da bih bila prihvačenaod vas . Jer ono ...priznajmo , sve što čovjek želi je uklopiti se . Želi da ima podršku drugih i da bude priznat ko samostalna i sposobna osoba . Ne znam kaj da kažem . I ja sam rob toga ... kolko god ne želim biti ... svejedno me boli kad neko negira moju sposobnost ili ravnopravnost ... kad misli da je bolji a ne zna ništa o meni ... kad mi ne da priliku ... čak mi se sada ni ono Narutovo ... "and than everybody will acknowledge me!" ne čini glupo ... naprotiv ...
Tko i ja želim biti priznana kao ravnopravan član zajednice ... u ovom slučaju blogerske ... al baš i nije prirodna okolina pa je sve zbunjeno ... i ne znaš kud bi i kamo bi ... koma ^^ No probat ću se držat ideje-moj tekst - vaši komentari na njega.
I nekako mi se ćini da bih trebala živjet malo riskantnije ... kaj mi je ziheraštvo donjelo ? Ne želite znati ...
Kvragu , a i paranoju bih mogla malo smanjit :) Well valjda je bolje znati za sigurno nešto loše nego se mjesecima klati jer ne znaš ...
Ahhh ... sjetila sam se jednog od prvih postova ... optimizam i pozitivan pogled na svijet ... nekako mi se to čini kao jedini način da se nosim sa svime , jer ono ... od depre baš i nemaš koristi ... mislim , kolko loše može biti ? Sredi se sve , ovak ili onak ... uostalom uvijek se možeš pozvat na ono malo koncentrirane sreće odnekud iz prošlosti ili u mom slučaju veliku šteku čokolade .
I unatoč tome ... nekako samoća guši osobu ... polako i temeljito ... ne vjerujete ?
Kad tad ćete skužiti kolko vam vrijedi sve što imate ako ste sami u svom svijetu ... i neka nevidljiva granica koju ste možda sami a možda drugi... tko se još sječa ...postavili oko sebe ... sami ... nekada ni sva čokolada svijeta nije dovoljna da uguši taj osjećaj.

Komentari:
jeeeeeiiii...napokoooon..-.;)-
Seni - 24.02.2006. (20:01)
--------------------------------------------------------------------------------
jupi!!!! drago mi je što si se vratila... juhuuuu!!!!
sailor moon - 24.02.2006. (20:05)
--------------------------------------------------------------------------------
yay!!!
pevensie - 24.02.2006. (20:25)
--------------------------------------------------------------------------------
super!
Petr@ - 24.02.2006. (21:41)
--------------------------------------------------------------------------------
ajme napokon!!! tak treba! we missed ya!
sammy ramona - 24.02.2006. (22:01)
--------------------------------------------------------------------------------
imam nove slikice
sammy ramona - 24.02.2006. (22:02)
--------------------------------------------------------------------------------
Znala sam da ćeš se vratiti... Hehe... Hvala na ovome u boxu duboko me dirnulo... Zahvalni smo ti... Jedva čekam text! Pozz
Lain - 24.02.2006. (22:56)
--------------------------------------------------------------------------------
drago mi je što si se vartila..a opimizam..tell my about it..tako dosadno..a ebi ga...heeh...uglavno m drago mi je što si back welcome...a ja bb jer moram još blogova visit..bb..pozdrav..Kiss of Death...
Ginger666 - 25.02.2006. (13:53)
--------------------------------------------------------------------------------
SUPER kaj si se vratila!!!!! super!! :) jedva cekam kad opet pocnem citat! ;)
sega - 25.02.2006. (16:19)
--------------------------------------------------------------------------------
wow, koji veliki box! hm...zvučiš oštrije...drago mi je da si se vratila
Luctusa - 25.02.2006. (18:42)
--------------------------------------------------------------------------------
super kaj si opet otvorila blog
dimension_princess - 25.02.2006. (22:04)
--------------------------------------------------------------------------------
lijep post:) iako nikak da skuzim ko je tajboris kojeg zlostavljas:D
mala lee - 26.02.2006. (11:30)
Yeei. Konačno novi post. Nije da ću nešt pametnog napisat ,ali eto , reda radi.
Neizmjerno mi je žao slike iz prošlog posta jer sad pada dolje , al kaj ćeš , život je takav , by by Neji ...
Bijadoh bolesna i ne iđoh jučer u školu . Nađoh pravi dan . Ispravila zadaćnicu ... dobidoh 4 ^^ I onda neko kaže da se prijetnje ne isplate ... jedan freak napiso genijalno ... nešt ko "Da sam vesela krtica" .Popljuvo pola razreda . Urnebes. Za neke ti je ljude jednostavno drago što si ih imao čast upouznati. Stara me bolesnu odvukla u shoping . XS Muka mi paklenih rekla je da ne idemo iz dučana dok ne kupim nešt . Ja naravo ponovo proklinjem činjenicu kaj sam niska iz jednostavnog razloga - ne mogu nositi odjeću s muškog odjela . A bilo je tako prokleto dobrih majci . I sad vi meni pričajte o jednakosti spolova . Iako ... moram priznat da se i dečki koji vole nosit žensku odjeću nalaze u neizmjerno goroj poziciji , al kaj bi im ja kad nemaju ukusa ^^
Kupidoh nešto zeleno ... izvukla ju je samo činjenica da ima snupija u kutu . I polukratke rukave tak da će bit nosivo i u kasno proljeće ... iako , da se mene pitam samo u tu majcu obućena komotno odma mogu stat i na neki čošak , al nosim uvjek nešt preko ^^
Jel bi to bilo sve ? Mislim da da . I dobila sam dva iz geografije i oču se plakat zbog toga :)
Sad ... drugi dio posta . Tuff part .
Znate onaj feeling ko da se dogodilo toliko puno toga , a istovremeno se nije dogodilo apsolutno ništa ? To bi bilo to . Događa se sve , ali ništa nije fizički ... idalje sjedim na istom mjesu i blejim u isti odlomak o sukobu Jurja Podjebarskog i Matijaša Korvina . ( zbilja su se tak zvali ^^ ) . Dobro ne baš taj . Recimo idući . Ostalo mi je još ... 20 - 30 stranica za naučiti . Imam rokove , pritisak ... ali ne. Nijedna sila svemira ne može mene , natjerati da budem ovdje , ništa me ne može zadržati ... a to je i kada nemam rokove . Samo je onda vrijeme tisuću puta sporije . Kazaljka se odbija pomicati i udara u tako sporom i otupljujućem ritmu ... ništa ...
Što ostaje od života kada je jedina prava stvar koju moraš učiniti ona koja te proždire iznutra ? Polako ali sigurno ... dio po dio ...
Nisam svoja . Nisam svoja več dugo vremena . A možda ... možda jesam . Ovo se trebalo dogoditi kad-tad . Pitanje je kako ću se nositi s time i priviknuti na nova pravila igre . U zadnje vrijeme ponovo slušam Tubular bellse . Uvjek se sjetim jedne izjave . Onda je još gore . Ali svejedno , nekako uz tu glazbu ... misli poprimaju stvarne oblike i lakše pronalazim smisao u uobičajenm smrdljivim čarapama koje mi se motaju po mozgu. A i život pomaže znate . Podrška ljudi . Pomaganje drugima . Razmišljanje o njima , a ne samo o sebi .
I tako nesvjesno sam nešto shvatila dok sam ohrabrivala jednu prijateljicu ... da mi nije žao . Doista nije . Drago mi je da sam imala takvu priliku ... ne dobiju ju svi . A i sama sam sebi dokazala stvari koje sam htjela i nikad se nisam odrekla svojih principa .
Činidoh greške , al ne radimo li ih svi ? Bila sam glupa - išta novog ? Ali nikad se nisam prodala . Dobro , ne baš u tom smislu . Al mislim da se prilično dobro odupirem komformističkim nagonima . A i uspjela sam distancirat ono što je u meni i ono što drugi misle da imaju . Ja sam samo tolko traljava s rjećima da sve što napišem zvući jeftino . Al ... riječi nisu poanta . Da se da zarobiti u rijeći , bilo bi bezvrijedno .
A ipak ... stojim na kolodvoru , s iritantnom žesnkom pored mene koja mi trubi o šumarstvu i buljim u tamu ... frustracija gori u meni ... slika razbijanja reklama ... osjećaj gibanja noge , kinatičke energije u njoj ... udarca i stakla koje leti na sva strane ... razbijam sva prokleta stakla ovoga svijeta ... a istovremeno svi unutarnji organi šapuću ... ućini nešto više , zašto samo stojiš? ućini nešto ... i na nekoliko minuta pomišljam , tako je . Sve ću ispraviti . I biti će dobro . I zamišljam kako će biti ... dok me neki sasvim nepozvani dio stvarnosti ne povuče nazad ... i ponovo sam na istom kolodvoru ... gledam bus koji slučajno ide za Zagreb i ponovo se raspadnem , jer znam ... nemam ja hrabrosti niti snage priznati istinu niti samoj sebi , niti drugima . U konačnici , tko bi ju mogao prihvatiti ? Ne ... ovako je bolje . Ovako je sigurnije . Ovako se mogu skrivati . Ovako ne postoji opasnost da se dogodi ono što želim .
Evo sada gledam u icq ... toliko blizu ... gledam u mobitel ... još bliže ... ali ne ću . Rasparat ću si svaki komadić osjećaja i ljudskosti i otići , otići tko zna kamo . Možda ... ne možda . Sigurno . Znam kamo ću otići . U još jedan dan praznine i očaja.

Da,da. Konačno novi post , ha ? Moram priznati da mi se baš i ne da ... al ajde ... da vam ispričam djelič trenutnih događanja ...
kao prvo , bolesna sam . Prokleta Lain (sorry , Lain ^^) me zarazila ... išla je bolesna u školu i ono ... samo kaj nisam vidjela viruse kak s nje prelaze na mene . Upozoridoh ju no ... nema veze ... nije ona kriva kaj imam jadan imunološki sustav .
I kaj sam nesposobna dobit pravu temperaturu . Uvjek skužim dan prije da ću biti bolesna pa poduzmem sve moguće korake i spriječim neku gadnu tempreraturu i saftam se sa 37. Znate po čemu znam ? Bole me limfni čvorovi . Stara krepala kad sam joj rekla . Ko i da mi oko pišti . Ne pitajte ...
Uglavnom , i ne bi bila neka bedara da sam bolesna ,ali baš smo danas trebale ić u kino gledat Mrtvu nevjestu Tima Burtona ... nije fer. oču pogledat taj film . ono ... mislim da mu je ovo zadnji tjedan prikazivanja tak da je beznadno ... moram nać nekog bolesnika ko to ima na DVD-u . :) Kad smo kod DVD-ova , znate kaj sam gledala prošli vikend ? Lilo & Stich . Samo se vi smijte mojoj kolekciji Disneyevih crtića :P
dobro ovo nije bilo kod mene , al ono ... osoba bi se mogla naljutiti da joj kvarim ugled :P uglavnom , sviđa mi se . Svako bi trebo pogledat . Čak je i zbilja smješno , sve dok se ne skuži da je ovaj vanzemaljac ... onda je sve nekakva akcija , a to baš crtićima ne paše ... al kad zbijaju idiotarije ... ja se trgala . Kad smo već kod trganja , pročitala sam još Naruta .Sve kaj mi je Lain dala . Ja umirala od smjeha ... ono sa Gaiem i Kakashiem ... pa kad Lee oče da Neji ... mgz . Ili Sai . Nadam se da sam dobro napisala . Kad kaže Narutu ... ono kaj satalno govori khm ... e ... zrušila sam se na pod ... a kak je obućen !! vi nemate pojma . bar večina . A kaj bi vam ja ^^
Pročitala sam još dvije Narnijske kronike . Mislidoh si , ako ih više pročitam , moći ću uvjerljivje pljuvat po njima . Krivo . Sad mi se sviđaju :P Zapravo sviđa mi se Kraljević Kaspijan .Mislim i dalje je prilično zaostalo ... al ono ... kaj drugo očekujem iz tog vremena ? Nervira me onaj govoreći miš . Mislim ono. Suicidalan govoreći miš . waau . Mislim suicidalan jer je u Plovidbi broda Zorogaza ...pa prilično samoučilački raspoložen . Al su govoreće vjeverice i trbušasti medvjedi dobri . I drveće . I zmaj . Onak ... ima svega .
A kak sam ja ? Morate znati ? I dalje mi je stanje u glavi ... zbljuv ... he he ... ili kak bi Hermiona rekla zebeljuve...
da da ... pomiridoh se sa činjenicom da sam izgubila svog Pottera. Mislim ono ... žensku nisam vidjela godinu dana , a mislim da baš i ne nosi knjigu stalno sa sobom tak da ak slučajno naleti na mene da mi ju vrati ... ko zna jel je još opče na životu ... mislim knjiga ...
Počinju mi se ljudi koje poznam pričinjvat naokolo . Pogotovo na tv-u . Jaako zbunjujuće . Mislim kaj nije zbunjujuće ... kaj nije ...
Sad kad sam imala vremena malo se ... oporavit ... malo sam počela primječivat ljude oko sebe . I sad se ponovo osjećam superiorno ^^
Mislim u busu ... dva-tri inteligentna bića max. Al još nisam sigurna ... dal da sve ljude koji ne idu u gim ( dobro , neomjte se svi odma uvrijedit , al mislim prvenstveno frizerke i ekonomistice , električare i drvotokare) strpam u niže oblike života? Možda bi trebali u budućnosti djetetu čim se rodi izmjeriti inteligencijski potencijal , i one koji ne zadovoljavaju ... zagut ... mislim kakvu budućnost takva osoba može imati ? Več danas ... bez faksa , kaj si ? nema teorije da nađeš dobar posao ... ima nekih koji se snađu al to je rjetko ...
Mislim ima među njima i ok ljudi ... samo ono ... pri komunikaciji uvjek moraš uzimat u obzir njihova ograničenja i pazit kaj govoriš ... a to je previše naporno ... no ono . Prvo njih eliminiraš . Onda ideš pretresat gimnazije ... kladim se da i tam ima hrpetina nesposobnih ... znam samo u mom razredu ... ono ... totalno ne spadaju u skupinu nekakvih recimo "inteligentnih" ljudi . I kaj sam time htjela reći ? zaboravidoh ... naime otiđoh na ručak , da se čim prije oporavim sam se natjerala da se najedem ...
uglavnom da . so like ako gledamo općenoto totalno sam netipična . Sama pojava je nešto neočekivano za moju dob ... khm ... i u pozitivnom i negativnom smislu ... radila sam grešku kad sam htjela biti čudak među čudacima .Ne ide to tak . Svi smo više manje jednaki , a budući da nas ima tolko malo poremečenost se razvila uz više potpuno različitih smjerova . Samo još moram ogradit istinski poremečene ljude često niže intelitgencije i one koje je njihov genije odveo u ludost ^^ Trebala sam pisat zadačnicu o tome ... al ono ja sam pisala o tome kako je život zapravo nije san , tj suprutno , kako je . Moje zadaćnice su vam čudne . Jer morate nešt znati o mom načinu razmišljanja . Ja uvjek pričam s nekim . Mislim u glavi . Velika večina mojih razmišljanja je zapravo razgovor s nekim koga poznajem al u glavi . Pa tako i pišem zadaćnicu . Ne mogu se ogradit od toga , te uvjek imam neku komunikaciju s profesoricom . Čak sam joj napisala P.S. oprostite zbog rukopisa , i nadam se da ne ću dobiti 3 zbog gramatike .To sam joj napisala . Sad kad dobijem 2 zbog bezobrazluka ^^
U petak sam opet imala .. napadaj nazovimo to tako . Ironično je kako se dugo i pažljivo građena i održavana brana može srušiti pod jednom jedinom misli. I gotovo je . Padam na koljena jecajući ... i svjet se okreće oko mene ... i ja se gubim ... polako ali sigurno .
Ne želim to . Nikada . Ali događa se ... jeste prijemtili kako su suze tople i utješne ? držalo me ... 4 sata kolko se sjećam ... samo sam ležala na podu i blejila u prazno nebo ... čak ni zvjedze nisu bile tamo ... čak ni njih nije briga ...
Recite mi , kako je moguće da se meni , nekome ko se cjeli život bori da ubije emocije u sebi može dogoditi tako nešto ? Kako sam si mogla dopustiti da vjerujem u bajke i snove ? nevermore , nevermore kak bi gospon gavran rekel ...
Zna ko di jeftino uklanjaju naivikus stupidikus dio mozga?
Jednostavno nije fer . Nije . A najviše boli ... što znam da će prestati boljeti ... a to ne želim ... ja sam iznad toga ...
Ah ne slušajte me ... smislidoh par pričica ... napisadoh ih na blog .. u glavi naravno ... al sam ih sad zaboravila ... uglavnom su o piletu ^^
al mislim da su nosile srž ovoga ... al dobro . Sad je to prošlo . Imam kojih tjedan dana relativno normalnog bezosječajnog života prije nego se ponovo slomim . Moram smislit način da to sve uskladim ... al ne znam ... nekako mi se čini da je to nemoguće ... prevelika je zbrka i nered ... jednostavno ne znam ... vrijeme mili ... a ja još uvjiek ne znam ništa ... trenutno mi se sve ćini ko zadatak iz trigonometrije . Buljiš u taj trokut i niš ti pod milim Bogom nije jasno ^^ .Možda se previše trudim , ko što mi je Daisy jedno več rekla ... pametna je to cura . Možda se zbilja previše trudim shvaititi , kad to zapravo nije ni potrebno ... na posljetku kada bi sve znala i sve bi mi bilo jasno , život ne bi imao smisla ... bitno je naći neke ideje ... koje će mi pomoči da se ponovo osjećam jako ... slušam Knockin' on a heavens door i čitam jedan blog , poslje kojeg se uvjek osjećam fantastično . Znate zašt ? Jer vidim kakvih sve kretenjara prenemažućih ima na ovome svijetu i znam da nisam najgora ^^ Iako mi je malo smješno kad vidim da navodno pametni ljudi padaju na sva ta sranja ... al eto ... kaj ćeš , nemožeš nekome usaditi ukus ...
Sad več počinjem razmišljati da kad zavladam svjetom , al ovaj put javno , da cjela javnost bude svjesna moje dominacije , ne poubijam sve koje ne volim . Osnovat ću organizaciju za mučenje istih . To će biti zabavno .
A opet ... možda ima istine u tome da je sveki čovjek bez obzira na boju kože , vjeru , inteligenciju rođen jednak i s istim pravima . Konačno ... Naruto je glup ko stup , a opet je dobar ... hmmmm ... moram to još razmotriti ...
Znate što je prekrasno ? Osim ocvalih višnjinih cvjetova za koje sam sigurna da ću vas o njima izdavit ono XS i koje mi ove godine i ne će donjeti neku radost ? Inje . Drveće prekriveno injem . Posebice vrbe. Podsjetile su me kolko volim zimu ... kolko volim hladnoću . Ne znam zašto ljudi govore da hladnoća grize ... ja ju volim ... volim njen dodir na licu ... zapravo bih htjela da mogu biti jedno od tih toliko spokojnih zaleđenih drveća ... i zauvjek živjet samo u snovima , bez da se to ćini krivo i pogrešno ... bez da me briga razumije li tko ...
