Raspjevani dikobraz
nedjelja, 28.08.2005.
Još jedna slika
Sigurno se pitate koji je povod ove "hrpe" slika...he pa prošli sam si tjedan kupila 3B olovku i još hrpu drugih različitih tvrodča tako da mi je sad pravi gušt kombinirati ih...
Al da ne pomislite da je prošlih dana bilo dosadno...hm...
recimo da se oporavljam od početnog šoka zbog operacije...
onda još recimo da sam gledala Shark Tale.
A kad smo več kod filmova,prije sam zaboravila napisati da sam
išla ponovo gledat Fantastic four,al ovaj put s Kiom i Mateom.
E da ,odmah se i sjetim da sam gledala Monster in Law s Dragonicom.
Zgodan film.Puno bolji nego sam očekivala...onako posljepodnevna
opuštajuća zabavica.
Eto ,sad sam se zapričala...
...i da!Zadnjih sam par dana dosta slušala Wierd Alla Yankovicha...da bar mogu stavit njega kao "pozaginsku glazbu".Pocrkali biste od smjeha...možda stavim koje rječi...al zbilja je lud npr. jedna pjesma je 99 dead baboons -o tome kako su krepani majmuni u njegovom dnevnom boravku jako korisni...:D
I morat ću nekaj napravit s ovim blogom...u smislu promjene dizajna...ovako mi je već dosadno,a i banneri su mi u komi...
Sad da se prebacim na sliku.Dakle.Ova šarena pozadina je posljedica mog eksperimentiranja s bojama,i raznim alatima.
Kao drugo glava je prevelika,kao treče haljina je prekratka.Ovaj mi se put bar rukavi sviđaju i mislim da sam liniju pogodila...za razliku od nekih prijašnjih slika.Al nevjerojatno je što scanner učini slici.Uvjek mi slika puno bolje izgleda na papiru.Nekako je ne znam...vidi se svaka mala linijica,i ne moram sve pobjeljivat da bi maknula ljubičaste mrlje,pa mi izgleda kao da ima i vše "volumena"
Da vidim (i vi ) dal je u tom stvar ,evo i umanjene verzije s crtama koje se vide s druge strane papira,ali i s zašaranom haljinom.
I tako...u današnjem postu s hrpom..." ... " i neodlučnosti...mislim da nema više ničega,zato pozdrav svima koji pročitaju ovo,pogledaju slike,i komentiraju.Oni koji ne komentiraju neka ni ne bivaju pozdravljeni pa nek si misle.
subota, 27.08.2005.
Uglavnom slika
Ovo sam danas nacrtala i sviđa mi se pa sam odlučila podjeliti s vama.
Priznajem da sam se malo razmahala s tim rukavima,i da bi bilo puno
bolje da su do lakta uz ruku i -kraj,bez ovoga,al streljajte me
ja sam htjela takve rukave...dakle...pozdravljam vas sve iz
jedne duboke mračne rupe u koju sam upala!
Nymeria
petak, 26.08.2005.
Jedan jaaako depresivan post koji bi trebao označiti početak dvomjesečne depresije...sigh...
Ovako...moj se život danas službeno pretvorio u nočnu moru...nekima če razlog možda biti banalan,al ja se tako osječam i točka.
Pa ovako...u utorak -kod zubara-brušenje...četvrtak-kod zubara brušenje...danas ,dakle u petak-u Perkovičevoj-stomatološka poliklinika-idem na pregled s uputnicom "TEŠKO NICANJE ZUBA" tj.osmice mi niču,valjda na krivom mjestu,il nekaj...valjda ispod sedmica...i treba ih vaditi...e pa nakon st vremena čekanja,ja konačno uđem,a doktorica samo počne zanovjetati.Prvo je totalno popljuvala mog zubara kako ne zna popravljat zube,kako su moja cjela usta pokvarena,sve to treba popravit.Pa joj rengen nije dobar moram ići ponovo.Al ne bi me to smetalo,samo da ne moram na operaciju.A moram.Več sam naručena.22.9.-datum moje prerane smrti.Ne zanam zakaj se tako uzrujavam.Odem tamo,dobije inekciju,ženska me izmesari i to je to.Još ne moram par dana u školu.Al mene je strah ko da je taj dan sudnji dan i ja idem u pakao il nekaj...stalno se osječam ko u najgoroj nočnoj mori...ne znam znate li taj neki napeto-strahovito-užasan osječaj...a nikome u vašoj blizini nije stalo...
Znam da mi ne čete povjerovati,al zbilja se veselim školi...tako bar ne ču stalno morat razmišljat o toj operaciji...sanjam ju,dok gledam TV-mislim o njoj...mislim da ču poludjet!Obolit ču od PTSP-a i do kraja života če me ta operacija proganjat!
Znam da ima ljudi sa pravim problemima koji se s takvim stvarima suočavaju svaki dan,al ja se jednostavno osječam pre slabo da bi mogla podnjeti tako nešto...kao da bljedim...i nema me više...
ponedjeljak, 22.08.2005.
Zubarska posla
Znate ovo s zubarom već postaje prava trakavica.U petak sam išla,al im je rengen bio u kvaru,a i ispada da sam tek sutra naručena za brušenje.I najdraža mamica sad davi kako bi ja danas trebala ić na rengen da na operaciju stignem po praznicima,iako za to nema teorije.Kaj je još bolje,išla bi sama a bus bi trebala čekati kojih pola sata...a meni se ne da!!!Mislim da uopče ne ću ić danas nego sve odjednom sutra...
I da vi znate kakve ja bedastoče sanjam...
He i sad mi recite da sam normalan um...kad pažljivje pogledam san,(onaj prvi) zapravo je svaki element nešto iz mog života,o čem sam gledala,slušala ili doživjela ,al sve to povezano na totalno banalan način...
I da,dragonica se trebala danas ili jučer vratiti,sad nemam pojma di je ...nadam se dda će čim prije bit natrag na netu!
pa...pozdrav svima vama i čitamo se! ;D
ps. znam da je očito al da ne bi bilo zabune,ovo nije moj rad =P
petak, 19.08.2005.
samo brzinsko javljanje da ne mislite da sam mrtva =)
I opet se to dogodilo...uvjek kad sam najponosnija na post koji sam napisala,ili ga sama slučajno ugasim,il mi ga on ne će objavit...ovaj je put bilo ovo prvo ;P
Da skratim priču-bila sam kod zubara,u pon . naručena na brušenje,sutra idem na zubni rengen da konačno vidi zubar dal će me slat na nekakvu operaciju ,da bi mogla dobit aparatić.
Konačno sam skupila sve Sims jedinicu sa svim expansionima...samo da mi još dvojka proradi...
Kia nema blog,a kako se ćini ne će si ga složit još neko neodređeno vrijeme...
I pokušavam stavit sliku...al mi imageShack nekaj sere...ma zapravo sam valja samo ja živčana...kasno je...oči me več bole...bolje bi bilo da se pokupim.Pa eto pozdrav svima i laku noć!
petak, 12.08.2005.
Grozota
Da samo znate koja je grozota zahvatila moje malo selce...danas je kod nas koncert Alena Islamovića.Zemljo otvori se!!!Gore od kuge...
danas nema teorie da uspijem zaspati koja bude galama...to je festival kretenčina koje će plesat oko moje kuće.Mislim ne doslovno,al je zbilja blizu.U ovakvim prigodama najgluplji ljudi izplažaju iz svojih jazbina...
Ak dobro budući da tu ne mogu ništa promjeniti,ne ću vam se žaliti cjeli post.
Imam i jednu fantastičnu vjest.Uglavnom vas je dosta upoznalo moju frendicu Kiu.E pa ona je počela pisati jednu faaaantastično odličnu priču.Ne zbilja.Mene je ostavila ono paf!kak je dobra.Još je jedna dobra stvar kaj bi ona mogla uskoro dobit net,tj. za par mjeseci kad joj maxADSL dođe...a onda obavezno otvara svoj blog,gdje će tu priču i objaviti.
I imam zamolbu za one koji mi se odluče mailati.Molim vas da se potpišete imenom pod kojim vas znam,jer sam vam možda zaboravila spremiti adresu u adresar (večeras sam imala takav slučaj,sorryte =)).
I da biste shvatili koliko je Kia maštovito biče (moš mislit )=D )Stavljam vam jednu njezinu skeniranu sliku,pa uživajte .Pozdrav!
srijeda, 10.08.2005.
o Niani
Eto,došlo i meni vrijeme da ponovo postam,i kaj ču ja jadna nego postat.
Evo ovih dana Kia i ja stalno visimo jedna kod druge,pa naravno je da smo i smislile tonu stvari.Imamo za sad samo par tajnih projekata,al sigurno če ih biti više =)
I tako se sjetidoh jednih drugih mojih frendica.Poznam ih obje,a one su si best.Ili bile.Nezna se.Poanta je posvađale su se oko takve bedastoče da nemože čovjek vjerovati. Nadam se da se to Kii i meni nikad neče dogodit...
Zbilja je očito da neznam kaj da pišem,kaj ne?
Pa ja se s onim virusom još uvjek koljem...i več mi pošteno ide na živce.
Čitala nisam ništa,bila danas u knjižnici jesam,samo produžila rok za vračanje.
I shvatila sam da sam ja šlapa.Da šlapa.Bar se tako osječam.Ljudi me stalno napucavaju naokolo kak im paše...a ja se ne protivim,govoreči sebi kako je to ok,pa to dobre frendice i rade (mislim pomažu kad god treba),al sam se danas sjetila još nečeg...moguče je da sam ja nesebična iz krajnje sebičnih razloga...pa se tako i sjetidoh nečeg,nemam pojma od kud je :Največi je junak onaj za kojeg nitko nikad nije čuo.
I kad se to razmotri istina je...
Hah ,mogla bi o tome godinama,al previše je depresivno...
E da pa sad sam se sjetila ovog,kaj sam vam još odavno mislila pokazat:
Ja sam umrla kad sam prvi put pročitala...možda je to samo moj čudan smisao za humor ,a možda je zbilja smješno. =P
i aktivno razmišljam o stavljanju novog ulomka koji je dio onog poglavlja od prije...samo čekam da mi se par ljudi izjasni o njemu.
Mislim da ču stavit,zato vas molim ljudi da mi oprostite kaj vas stalno koljem time =)
Ma dovraga,evo ga tak da se poslje ne živciram više s time:
Odjednom je u tom prekine glas njenog supruga:"Draga...znam da si zabrinuta ...ipak je nije bilo 8 godina...al molim te usredotoči se na krumpir!"tješio ju je muškarac srednjih godina guleći mrkvu.
"Jednostavno,bojim se da ona nije više naša kćer,da nas neće prepoznati...da..." ;zastala je Elkea ne imajući snage izgovoriti ono od čega ona i njen suprug najviše strahuju.
Sati su tog oblačnog dana tekli kao godine,ostavljajući Elkeu i njenog supruga same u svojoj neizvjesnosti,tuzi pomješanoj s radošću...i ništa se nije događalo što bi moglo poremetiti njihovo iščekivanje.Već su se počeli pitati jeli to sve bio samo san,jesu li oni ikada imali kćer koja je odvedena prije toliko godina ili je to sve bila iluzija,iluzija njihovog uma koji se poigravao njihovom svješću...i ljubavlju prema toj djevojčici.
I u jednom od tih mnogobrojnih zapuha vjetra,na vratima se pojavila sjena.
Bilo je nemoguće razaznati obrise ljudskog bića,sve dok zakukuljena spodoba nije stupila na svjetlo.Oni su znali,to je ona.Njihova kćer.
Trenutak napetosti trajao je kao stotina tisuća trenutaka,ali neusporedivo kraće od trenutka sreće kada je Niana skinula kapuljaču s glave ,te poletjela roditeljima u zagrljaj.
Kak se čini?=P
utorak, 09.08.2005.
Vratidoh se i odlazim...
Bio je prekrasan trenutak kada je brat jučer pobjedonosno izjavio:"Rješio sam ga se!"
E,nerado mu kvarim snove,al VIRUS se vratio!!!Neznam kak sad kad sam otvorila google,gad se ponovo sam od sebe instalirao!Katastrofa!
Ono prije su nas isključili iz mreže zbog virusa,neki su se ljudi žalili i bojim se da če se to opet dogodti...
No eto,dok imam brata ,znam da če ga se nakak uspjet rješit,pretvrdoglav je on =)
Eto i upravo zato postoji stanovita opasnost da ponovo odem,pa da se ne šokirate.
I da počnem odpočetka-2 tjedna prošlo je od mog prošlog pojavljivanja na netu...zbilja je čudno ponovo imati život ...=P
Ma zbilja ste mi nedostajali,al sad vam bar imam o čem pričat...
Recimo ,prošli sam petak išla -pogodite-u kino s Dragon.Gledale smo Fantastic4four...
O filmu mogu samo reči da su im štosevi odlični,efekti isto fora ,i radnja bi donekle mogla proč,al su me dva lika bola u oči kolko su loše napravljeni.Više se ni ne sječam imena al onaj rastezljivi tip koji je kakti "zaljubljen" u Stormicu-katastrofa,mislim ono tip je debilan!!!
Ko i glavna zločestoča,onaj koji ko manijak puca munje naokolo...isto koma nad komama.Al generalno rečeno-sipatičan filmilć.
Kaj sam još radila?Pa recimo čitala. I čitala sam knjigu "Arbov prolaz" Od Branimira Čakića.
Divno je osvježenje fantasy knjiga od domačeg autora,samim time ni jezik nije onako jednostavan ko kad se prevodi.Zbilja,ima rječi za koje mislim da amerikanci ni ne znaju...zbilja bogatstvo izraza.Priznajem,dosta je komplicirana za čitat jer na svakoj strani dođu još dva nova imena i onda ti znaj tko je tu tko.Ipak kolko god naporna bila ,tolko je i zarazna...nosi neke poruke na koje prije nisam naišla osim u Bibliji. Jer iznenađujuče ta knjiga govori o snazi vjere i čistoči srca...Baš me zanim kaj bi Vatikan reko na nju...glavni junaci su svi redom sveci-naravno ne u klasičnom smislu,al je prema knjizi Bog stvorio više svjetova.Da se vratim poruci knjige,zapravo me podsječa na Rocky-a.Na V. nastavak.Kao ona fora da se ne pobjeđuje samo snagom ,več srcem...
Posudila sam si i Tiganu,al sam bila prezauzeta,pa ju nisam stigla čitati.Pročitala sam prvu stranicu ,i proučila zemljovide.Čudno je to.Taj odnos knjige i čitača.Jednostavno nemogu ovdje opisati ,jer je rječina neopisivo kako se osječan kad držim jednu takvu knjigu u rukama...
Od prve me je strane zarobila...ja postojim samo među njenim stranicama,sve dok ne otkrijem i njamanju tajnu koju skriva u sebi pokušavajuči me zastaršiti svojim mnogobrojnim stanicama...Zapravo neznam dal če kod nje biti tako,jer Arbov prolaz stalno gledam samo kad če kraj i jedva čekam,djelomice jer je knjiga naporna.S tiganom...neznam.Nadam se da ne.
Čini mi se da je u tome tajna Pottera.Kolko god stranica žena napisala,one su jednostavne,a radnja je brza i živahna tako da nemožeš dočekati iduču stranicu i iduču,i iduču...sve do samog kraja.Al da bi to postigla,Rowlingica se morala odreči nečega,a moguče je da je to bila i sama duša knjige...njena bit.
Zbilja se nadam da ču jednog dana i sama uspjet napisat nekaj dobro...jer tolko toga osječam,stalno mi se čini da milijun svjetova živi u meni,ali nikako da uhvatim nit jednog te ga izvučem na vidjelo...možda mi iskustvo pomogne...nadam se =)
By,do čitanja! -Sve njorpe koje ovo pročitaju zamolila bih da se osječaju pozdravljene- =D