Ovako...moj se život danas službeno pretvorio u nočnu moru...nekima če razlog možda biti banalan,al ja se tako osječam i točka.
Pa ovako...u utorak -kod zubara-brušenje...četvrtak-kod zubara brušenje...danas ,dakle u petak-u Perkovičevoj-stomatološka poliklinika-idem na pregled s uputnicom "TEŠKO NICANJE ZUBA" tj.osmice mi niču,valjda na krivom mjestu,il nekaj...valjda ispod sedmica...i treba ih vaditi...e pa nakon st vremena čekanja,ja konačno uđem,a doktorica samo počne zanovjetati.Prvo je totalno popljuvala mog zubara kako ne zna popravljat zube,kako su moja cjela usta pokvarena,sve to treba popravit.Pa joj rengen nije dobar moram ići ponovo.Al ne bi me to smetalo,samo da ne moram na operaciju.A moram.Več sam naručena.22.9.-datum moje prerane smrti.Ne zanam zakaj se tako uzrujavam.Odem tamo,dobije inekciju,ženska me izmesari i to je to.Još ne moram par dana u školu.Al mene je strah ko da je taj dan sudnji dan i ja idem u pakao il nekaj...stalno se osječam ko u najgoroj nočnoj mori...ne znam znate li taj neki napeto-strahovito-užasan osječaj...a nikome u vašoj blizini nije stalo...
Znam da mi ne čete povjerovati,al zbilja se veselim školi...tako bar ne ču stalno morat razmišljat o toj operaciji...sanjam ju,dok gledam TV-mislim o njoj...mislim da ču poludjet!Obolit ču od PTSP-a i do kraja života če me ta operacija proganjat!
Znam da ima ljudi sa pravim problemima koji se s takvim stvarima suočavaju svaki dan,al ja se jednostavno osječam pre slabo da bi mogla podnjeti tako nešto...kao da bljedim...i nema me više...