U ljudskoj je prirodi da pametno misli i nelogichno djeluje

četvrtak, 26.03.2009.

Misli sva'ko da je meni lako

Jameriko, zemljo sjajna, sve sta u tebi valja je Florida i California...a moj Boze, sta mrzim iscekivanje..a spremna sam da uskochim u avion ka nikad..kakva li cu tek bit kad krenen doma..auuuu...a kad me ispljune Croatia Airlines na kastelanskom aerodromu..."nema meni do ovoga ovde, ovog neba, ovog sunca i vrisa, ovog kamena i tica, unda se svi sokovi moji probude ko da mi je opet 15 godina..."

Boze moj, kad san zadnji put bila domaa....lito....sedmi misec...podne....ja izlazim iz aviona...a ono vrucina, upeka zvizdan, nisi siguran jer ti vruce zbog aviona ili zbog tog sunca...heheh...kastela...dok na aerodrom, svi ka da te znaju, svi se pozdravljaju, ono pogledaju ti putovnicu da vise jesi okej, vide americku vizu, "a di si bila u ameriku, a ca si cinila doli? a jebate da je meni malo do amerike, blago ti se...a koliko si stala, kad ces jopet ic?jesi sama doli ili s nekim, koja je shema?" Ako se malo dublje upustis u razgovor (jedno pet minuti) nastupa sugestija da bi mu mogla sta donit jerbo je tamo sve jeftinije, a uz to nas svit uvik nadje nesto sta u nas nema, a jamerika ima vse vse pa nes ti sta mi je potrpat par stvari i ponit do rvacke... hehe
Prosli put je tako carinik krenija pricat hrvatski s mojon prijon, inace libanonskog porijekla...pari nasa zenska nekako...ma ne bi ga bog uvjeria da zenska ne govori hrvatski i da nije nasa,kad " a bogati je, nemoj zajebavat, nasha je, vidi izgleda nasha, nije ova amerikanka"hahaha..kad je konachno skuzija da zaista nije nasa, pogleda ju je duboko u oci, onako sav garav i rascupan ( oridjinale domaci ) i sav ozbiljan prozborio " JU VIL MERI HIR." Cista klasika.
Tako je moja prija osjetila gostoprimstvo Dalmacije na samom aerodromu, shvatila je nekoliko osnovnih stvari;
1."nobody minds their own business" stovise...nama je nas biznis obichno dosadan
2. cinjenica je da si sada tu stoga tvoj zivot mora bit otvorena knjiga nama i mi smo povezani s tobom tako da cemo ti konstantno bit za petama, mi smo tvoja obitelj, sve u vezi tebe dio je nas!!
3. pazi sta oblachis, kako jedes, i kako plivash, ako imas kakvu urodjenu manu, recimo tik na oku ili nesto tako, nastoj to kontrolirat...sam hod osobe nama je dovoljan da se potegne neukrotivno ruganje, a kamoli sta drugo
4. mi cemo ti predvidit buducnost. dakle, udat ces se tu, jer je tako reka nas carinik Jozo ( mislin da se tako zva ) koji je kastelanski Nostradamus.

Kad smo vec kod udaje...boze moj, kako li svi ti ljudi nadju momka/curu i ozene se,ono kako znas da je to okej...ja neman taj osjecaj ni s kim...a pogotovo zato sto i nemam nekog da bi imala ikakve osjecaje :)
ali s kime god da pricham ne moze nac "normalnog momka", "normalnu curu"..ne znan jeli slucaj da u meni traze prijateljstvo ovi ostavljeni od svih, ili je stvarno to tako tesko...a kako su onda nalazili nasi roditelji i mnogi drugi..najzabavnije su mi price starih zena...sidila ona na potoku i naisa becar dok je prala noge.. hhahaha jbt ja mislim da je bia moj slucaj, smezurale bi se, ne bi nitko naisa. hahahaah.ili bi naisa neki da mi ponudi da mi opere ledja i sprida di ne mogu dobavit ka hahahah...nekako mi se pari da se na mene pucaju samo neki labudi sta bi volili letit visoko no zakonom fizike su nesposobni za takve kretnje..i taman kad pomislim kako nisan normalna, upoznam jedno pet osoba sa istom prichom...u cemu je shema?sto nam je tako tesko bit jin nekom jangu,ili pronaci tog svog para?ili mozda mi to jednostavno- ne zelimo?

srijeda, 25.03.2009.

Mi nismo andjeli

Machori i machorke,

Hellou vam zelim iz daleke Jamerike...znachi samo jedan cili dan, i to ni manje ni vise nego sugavi beznacajni cetvrtak me dile od zasluzenog odmora...WMC, Fashion Week i Sony Ericsson...sve se dogadja upravo sada, i osjecam potrebu da se kurchim s time.


Umorna sam, i ne samo to, ova ce me nadrkanost unistit...moram uspostavit neka kljucna pravila u ovom uredu...nekad se pitam jesam li u zatvoru ili u firmi, uvik neki cinkarosi, ekipa ajme majko, stalno pitanja, bezveze, nabacivanja od strane 100- godisnjaka i slichno...Dakle nakon sta provitrim mozak u Magic City-ju, mislim da cu koncipirat pravi zakonik o ponasanju u mom uredu. Radim najgori posa, moram bit u kontaktu sa svima, a koliko to coviku dodije i koliko postane iziritiran, ja dobro znan.Najradje bi se pokrila nevidljivom plahtom, sebe i svoj kompjuter pa nek misle da sam uzela "day off" i ne upadaju mi svako dvi minute. hahaha. Mislim da bi prva stavka tribala bit "Zabranjeno ulazenje u moj ured vise od jednog puta dnevno. Sve svoje upite mozete poslati putem emaila." moram to malke cenzurirat....poradit cu na tome. inache ce mi glava puknit.

Inace, mislim da je ovo bia najduzi tjedan u ovoj godini za mene...ne znan jeli zbog posla, prebukirana sam, ili zbog putovanja na kraju tjedna za koje doslovno zivim ima dva tjedna otkad sam uopce dosla s idejom i kupila avionsku kartu. Ludo, koliko me sitnice nekad cine sritnom.

E samo da jos spomenem novu izjavu Mise Kovacha, koja mi je zasladila dan...na pocetku njegovog kratkog intervjua nisam bila sigurna govori li Kerum, moj susid Luka ili neki Vlaski coban....nemojte me krivo shvatit, Miso je kralj i volim njegove pisme...ali "Meni nije izazov nove stolice i cimenat. Meni je izazov publika" je vjerojatno jedna od njegovih mocnijih recenica..

nista lipi moji, giban van ja ca...pa do sljedeceg tipkanja...pozz vel'ki! i pracka.

utorak, 24.03.2009.

MOJA ZLATNA DOLINA

“And in the end, it's not the years in your life that count. It's the life in your years.” (Abraham Lincoln)

Svakakve misli meni prodju kroz glavu isprid ovog ekrana…kad je covik ja, da ne znam sta radi, uvik misli o necemu sta nema veze ni s cim sto se momentalno dogadja u mom zivotu…Ja nako danas mislim…boze moj…svasta se dogadja danas….kad ja budem imala dicu, ma ja cu njih vozit u skolu I iz skole, za ruku priko ceste I da mu se nista ne dogodi..mislin se, a covice, pa necu moc stalno gledat u dite…najbolje da mu kupim pancirku I kacigu…mozda cak limeno odjelo, ka oni ratnici iz srednjeg vijeka…nakon sekunde sam shvatila da sam apsolutno pretjerala, jer ne samo sto uopce nisam ni blizu da postanem mama ( niti mi je to u cilju momentalno ) nego sam skuzila koliko sam licemjerna sa samom tom mislju….

Vozim se tako nekidan sa dvi moje prijateljice I pocnemo neku raspravu o kozi I najboljim proizvodima za njegu…kako smo dosli do mog oziljka na celu nemam pojma…ali kad sam im rekla da me s nekih 5 godina mala Ciganka, moja vrsnjakinja, pogodila kamenom u glavu, prvo su se odvalile smijat. Naravno, nisu mi povirovale, jerbo nikad nisu bile dio Balkana niti one znaju sto je nase djetinjstvo. Uostalom, Cigani su u Americi tek dio mita I ovakav komentar od moje strane za njih je bia “apsolutely random “ Kad su vidile da ne reagiram sa smijanjem, stvarno su ostale, kako mi rechemo- paf. Nisam se posli toga ni usudila spominjat sivanje bez anestezije I obecanje medicinske sestre da, ako budem dobra I ne budem puno plakala dok me sivaju, mogu ponit sa sebom extra mrezu za glavu koja je inache sluzila za pridrzavanje zavoja pa je stavit na svoju bebu celavicu.
Iste te godine ja sam vam krenula u skolu…nesluzbeno, naravno…jer sam bila jedina u mom naselju koja nije bila dovoljno stara za skolu…nisam jos cisto ni govorila slovo “R”, ali bome sam pratila grupu iz mog naselja Brda u Splitu sve do skole. Tamo bi me obichno pustili da sidin jedno 15 minuti I rekli mi da mogu ic doma. Bia je to moj ritual, svaki dan ic u skolu..dok mater nije saznala. Sta cu kad sam bila najmladja u kvartu!

Jeli smo sta nam se dalo, neki, kao ja, uz prijetnje da se nece dignit sa stola dok pijat nije polizan. Sve je bilo zasoljeno, meso se tamanilo ka da sutra ne postoji…prijevozno sredstvo bija je "karic" kojeg smo sami izradili, naravno bez kocnica, a na prvoj bmx-ci I pony-ju se kochnice nikad nisu koristile. Koristila se patika,a skoro uvik smo visili po makadamima. vozili smo biciklu bez ruku, nogu..haha...

Kad se samo sitin svog djetinjstva…onog perioda do prije rata, bilo je okupano najcistijim suncevim zrakama, ispunjeno tolikim veseljem da ja ne mogu pronac richi kojima bi to opisala. Kad sam konachno krenula u skolu, isli smo na noge, 15 minuti niz ulicu, auto me udrilo samo jednom, nista strasno. U mojoj osnovnoj skoli nikad nitko nije bolovao od ADD-a, eventualno su neki isli po prilagodjenom, a najgori problem su bile usenke u prvom I drugom osnovne. ucitelje se postovalo ka boga, i dizali bi se iz klupa kad bi oni ulazili. Mislim da sam zavrsila srednju skolu s mislju da su profesori nadnaravna bica. hahahaha.

U srednju skolu smo isli slavnom 37-om…nas milijun bi stalo u bus. Koji put se znalo desit da ti rusak ostane visit vanka, a tijelo unutra, kad bi se konachno vrata otvorila na nasoj zavrsnoj stanici, poispadali bi iz busa ka brdo riba iz mrize. Heheh…Slusali smo Azru, Stonese I Zeppeline, dilili sve sto smo imali…smoki nikad nije bia samo moj. A tako ni sendvic.Nikad nisam obolila od neke strasne bolescurine. uza sve to, naucili smo toliko o svitu oko nas, ne samo u zemljopisnom pogledu, vec i kulturno..spremni da se predstavimo jednog dana kao pravi akademski gradjani Republike Hrvatske!

A nako ja gledan ove moje Amerikance…djetinjstvo su proveli uz najmodernije igracke, u skolu su isli sa zutim autobusom, I nisu 8 godina bili s istim ljudima u razredu. Za marendu su imali svakakva cudesa, voce, sokic, masni sendvic…mi smo imali dvi kune I krafnu u “Berekina”…Za mi je nekako Amerikanaca..ne zato sta ih cigancica nije stigla opizdit matunon u glavu, nego zato sto iman osjecaj da rastu da budu strojevi…djetinjstvo provode u oklopima,prvo zutog autobusa, svoje sobe, maminog I tatinog auta, malla( trgovackog centra)I kupovine! Mislim das u zakonom ograniceni u mnogim stvarima…
Ljudi, prva Barbika je izisla 1959 godine u Americi…a u nas je dosla polovinom 80-ih…haha ka jucer se sican moje suside Sanje I Mirele I njihove barbike koja je stala na materinom ormaru..nisu je smile taknit dok ne prodju s 5 godinu. A kupili sui m je tamo negdi na jesen. Mos mislit koja je to bila motivacija za ucenje!! A koja tek festa kad cu je dobile!!
Milijun prica bi mogla ispricat iz svog djetinjstva I iz srednjoskolskih dana…milijun…I da mi se srest sa starim prijateljima, jos bi ih vise poteklo… a tijekom svih tih godina u pozadini nasih misli stajala je, ponosna, uspravna I cista- ruzicasta Amerika…boze moj, kako sam volila one njihove bile patike, one savrseno uredjene ulice na filmovima…imali su sve sta ti srce moze pozelit.Amerika je u nasim glavama bila zemlja u kojoj je sve lipo…tu se svira rock’n’roll, pare padaju sa stabala I mozes kupiti sve sto pozelis….mi smo, s druge strane bare pak, na sve morali cekati i sve si morao zasluziti...A za sve to vrime, moji vrsnjaci su se vozili u zutom autobusu, a Yugoslavia, I kasnije Hrvatska, su bile nepoznat pojam za njih. Stovise, ni dan danas, moji bivsi kolege ne znaju uperiti prstom na mapi I pronaci moju domovinu…da ne govorimo razumit je…a pogotovo razumit ono sta je meni drago I sta mi najvise nedostaje…moju zlatnu dolinu….pitate li se, dragi citatelji, di je nestala nasa zlatna dolina? Jel utekla sama ili smo je zaboravili? Koliko je vasa dolina bila zlatna?
Mozda je, mislim se, ona jos uvik tu…Ipak smo mi posebna generacija... Evo podizem moju papirnatu salicu americke kave u cast najlipshim godinama i najsretnijem djetinjstvu!! Jer da se ponovno rodim, volila bi da se rodin na istom mistu i u isto vrime...i da uzivam u najlipshim zrakama sunca prosutim po mojoj zlatnoj dolini- mom djetinjstvu.

petak, 20.03.2009.

Romantichni Petak

ČEKAJ ME

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge niko ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći

Ne slušaj kada ti kažu da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu
Nek povjeruju i sin i mati da više ne postojim
Neka se tako umore čekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta

Čekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće

Nek rekne ko me čekao nije taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu

Konstantin Simonov (1915 -1979)

srijeda, 18.03.2009.

Danas sam okej

Jos jedna ugodna srida u uredu….ja nonsalantno izvaljena isprid ekrana, ostrim zubice na bureku od mesa….kojeg sam za ne falit, sama pravila, I natukla bilog luka da ne da me nece prilada uvatit sve da je bog drzi za usi, nego mi nece nikakvo musko pric, sve da ga bog nabija nogon u guzicu put mene…hahaha…danas sam bas ono extra opustena…volim taj osjecaj…dodjen na posa I ono ponasan se ka da imaju cast sto sam ja tu, ko neki pitt bull terrijer ..inache mi je srida drag dan…ne samo zbog toga sto je u mom omiljenom sushi ristoranteu sve u po cijene, vec I zbog toga sta je srida ka po nedilje. Znachi, posli danasnjeg dana koji ce ajmo rec proletit, iman jos cetvrtak koji je tako nebitan dan u tjednu po svojoj prirodi I dok ne kazes “mamma mia di mi cente lira”, eto petka. bas super. Tako san van ja, lipi moji, skroz kul danas. Vridna san za popizdit. U glavi mi je samo moj odmor, tih nekoliko blazenih dana u raju, odnosno sodomi I gomori, jao sto mi nedostaju zadimljene prostorije, vina i raskalasenost…nikako da nadjem vrimena da se posvetim sebi u ovom vrtlogu zivota..

Jucer je bia taj Sveti Patrik…po meni ok svetac, nije mi nista ucinija, ali ovde je to cili show kad Amerikanci festaju. A smisni su Ameri, nisu ka mi…I smisno je kad vidis pijane ljude kako setaju ulicon popodne, a ti sidis I pijes kavu, ono uopce se ne uklapas u misto radnje. Amerikancima je sve nekako izlika za napit se, ono oni planiraju napijanje.Ka, “Ajme, u utorak je glavni irski svetac, ala sta cu se nalit ka stoka”- ovo nije bio direktan prijevod. jhahaha Ja nisan nikad cula nekoga doma da planira da se napije, jebiga u nas se to desi onako spontano, prirodno…produzena kava, dosada, probavanje cacinoga vina, cestitanje susidima za Bozic I Uskrs, lijecenje prehlade i tako...
I sinoc ja tako gledan Amere, svi se uzelenili, svetac to tako nalaze, samo par buntovnih Talijana odaju okolo sa njihovin bojama na majici...mislin se, kud nisan i ja sahovnicu ponila, pa makar zelenu da se vidi da sam se ja nekako isto uklopila u mentalitet Amerike. Jebate, mislin se ja....da je vako stotinjak hrvata pribacit na brzinu u Ameriku...pogotovo ovih sta su ono kool ka danas, da li bi oni probali uvest dio nase kulture u americku, recimo sta ja znan, u nas je veliko slavlje velika gospa i sveti duje ajmo rec...bi li nasi to prinili vamo ili bi se odma asimilirali i zaboravili odakle su dosli? hmmm....

E da...odlucila sam uvest horoskop na moj blog....i to onako originalan, bas raja- bosanski, pronadjite se i javite sto mislite;

Lopata (22. 12. - 19. 1.)

Rođeni u ovom znaku najčešće najebu.
Dovedu ih na pripremu gradilišta i do vrata su u blatu.
Inače se odlikuju analitičkim duhom i romantičnom
prirodom, ali to im ništa ne koristi ako ih dopadne lopata.
Dobro se slažu s rođenima u znaku Krampa.

Miješalica (20. 1. - 18. 2.)

Likovi iz ovog znaka su staložene i mirne osobe.
Uglavnom su BMK, sve dok miješalica radi.
Malo popizde ako se pokvari, ali onda skupe
one rođene u znaku Lopate da oni to ručno odrade.
Izrazito su vesele naravi i vole djecu.
Muškarci žensku djecu od oko 250 mjeseci, žene svoju.

Dizalica (19. 2. - 20. 3.)

Rođeni u znaku dizalice su, logično, vitki, visoki i čvrsti.
Malo nestabilni kao osobe, pa im se često dogodi da im zaliju stopala u beton.
Da se ne prevrnu. Dobro se slažu sa Miješalicama.
Dizalice su ljudi koji su tihi, oprezni i skloni magiji,
misticizmu te vlašićkom siru i janjetini s ražnja.

Kontejner (21. 3. - 19. 4.)

Njihov zaštitnik je Crveni orao.Nezna se zašto,oni tako
tvrde. Navodno to je zbog gužve u baraci(kontejneru).
Dobro se slažu s Lopatama, naravno ukoliko ovi ne pizde previše.
Odlikuje ih velika umna snaga,emotivna energija i smrdljive noge.

Kramp (20. 4. - 20. 5.)

Izrazito produhovljene osobe kojima su obiteljski odnosi i
vrednote na prvom mjestu.
To je osobito vidljivo u njihovim psovkama gdje redovito
spominju Boga, Crkvu, mater, oca, sestru, itd.
Najintenzivnija religiozna iskustva ove vrste doživljavaju onda kad im nešto ne polazi za rukom. Treba još dodati da im je totem iz biljnog svijeta kupus.

Armirani beton (21. 5. - 20. 6.)

Armirani beton je znak u kojem su rođeni glavne face na gradilištu.
Tvrdi i glupi, čvrsti i zajebani, strah su i trepet za Dizalice i Miješalice.
Izbjegavati. Nemaju totema iz biljnog svijeta. Bradu i brkove rijetko briju.
Neskloni iskustvima s područja higijene.

Pikhamer (21. 6. - 22. 7.)

Rođeni u ovom znaku su izrazito osjećajne osobe.
Skloni depresivnim raspoloženjima kad im ponestane piva.
Emotivno vezani za majčinsku figuru u liku dežurne konobarice.
Ne podnose Lopate i Betone.
Boja Pikhamera je ružičasta, a totem iz biljnog svijeta je kakaovac.

Mesna konzerva (23. 7.- 22. 8.)

Osobe iz ovog znaka često pate od povišenog kolesterola.
Dobro se slažu s Kontejnerima. Oštroumni su i hrabre vođe.
Ljudi iz drugih znakova ih vole, ali im često iza leđa jebu mater,
naročito Betoni. Tajnovitost jeizrazita osobina Mesnih Konzervi.
Njihova boja je smeđa do crna. Totem iz biljnog svijeta je grah.

Šljem (23. 8. - 22. 9.)

Rođeni u ovom znaku su izrazito intelektualne osobe.
Sve postižu glavom. Glavom najčešće štemaju,
a ponekad i misle, iako je nisu skloni koristiti u tu svrhu.
Obožavaju ih Dizalice i Betoni. Često sebave poezijom i romantični su.
Hrabre i ustrajne osobe, snažne u svakom pogledu s
istančanim smislom za pravdu i obitelj.
Zalažu se za druge i legalizaciju prostitucije. Boja im je, naravno, bijela.

Mujo (23. 9. - 23. 10.)

Rođeni u znaku Muje, face su na gradilištu.
Najbolje se slažu s Lopatama i Krampovima, a najteže s Betonom.
Prilično su socijalizirani i prijateljski nastrojeni, pa su rijetko kad sami.
Skloni kulturnom angažmanu u birtijama i alpinističkom penjanju na
lokalne opajdare i radodajke.
Mujina boja je ljubičasta, a totem iz biljnog svijeta je burek.

Cigla (24. 10. - 21. 11.)

Cigla ima izrazito dobru sposobnost prosuđivanja i intuiciju,
Pa su stručnjaci za ljudsku dušu. Lako naslute kad se sprema
neka pizdarija pa se mudro povlače u pozadinu odakle podjebaju
u cilju mirnog rješenja konflikta.
Najbolje se slažu s Betonima i Miješalicama, a ne podnose
Krampove, Lopate, Mesne Konzerve i pisanu riječ.
Totem iz svijeta biljaka je bršljan, a boja je boja cigle, samo zelena.

Severina (22. 11. - 21. 12.)

Severina se najbolje slaže s Kontejnerom i Mujom.
Rođeni u ovom znaku skloni su analnom sexu,
ali im se isto tako trebaju nadodati duševne karakteristike
kao što su intuicija i velika sposobnost predviđanja.
Osjećaju jaku averziju prema kameri i inače bilo kakvom obliku snimanja.
Mane su im dlakavost. Boja Severine je crna, a totem biljka je trava –
Zelena, naravno.

utorak, 17.03.2009.

u kojem je stadiju zivljenja nasa nacija

Hola mucke,

Evo maloprije san malo bacila oko na post jedne blogerice o prigovorima gradjana Zagreba na strasni natpis na tramvaju “BEZ BOGA, BEZ GOSPODARA”. Prigovori su, dakako, veoma dobro primljeni u drustvu, cini mi se, jer zasto ne poslat tramvaj na “popravak” zbog jedne tako strasne izjave, izbit para iz dzepa jer s takvim tramvajem se ne moze fakat nikud vozit, ne?

Ja nako malo razmisljan o nasen svitu.Fali li mi Hrvatska-fali bome, fali mi jebate sve zivo doma, to zna samo covik koji je na neko vrime otisa od doma. Ramislin koliko radin ovde, I ne zalin se, jer sritna san sta ima posla, I dok god mogu bit vani, bit cu I dobro mi je, jer osjecam nekakvu financijsku sigurnost- znan da ce placa sist na racun.

Onda ja gledan moju ekipu doma. Nema tuznijih ljudi na svitu. Jebeno je bit student 7 godina na cetverogodisnjem faksu. Mama I tata placaju sve, hrana, stan, obleka po najnovijoj modi, rebe nisu ispod iljadu ipo kuna, a bogati zasto bi I bile- pa za studenticu vridnu triba bacit koju kunu, nek se zna da je akademski gradjanin rvacke a.k.a udavaca. Iste te studentice meni redovito pizde kako im je jebeno tesko jer moraju ucit, I to traje godinama…znala bi koji put prikinit razgovor jer u 4 godine mog studiranja nije bilo vrimena da ja nisan radila…pa bi morala letit s predavanja na posa I tako I onda moje bidne prije na brzinu utjesit zbog njihovog teskog zivota I bacit se na nosanje pijata I tacni po restoranima, dok bi salabahtere skrivala u pregaci I ponavljala na putu do kuzine. Moje prije doma nikada ne bi iz ponizenja radile u restoranu no strasno bi volile otic vani, studirat, shoppingirat I radit negdi ( di- to jos nisan dokucila, ne znan kakvi su poslovi ponudjeni za njihove kvalifikacije- mozda negdi na telefonu cili dan... ) jer je situacija u hrvatskoj toliko *ebena da nema izlaza. Znan da je takva, jer znan po “odraslima” da im je puna kapa svega, snalazenja, kartica, rata, posudjivanja cekova I monotonije. Nac posa je tek dio sna, a bit placen pristojno ili cak biti placen uopce je jos teze. Sve ja to znan, I mogu zafalit Bogu (oops, pardon, spomenuh tu strasnu osobu, isprike ateistima koje bole zjenice od pogleda na kombinaciju ta tri slova b, o I g. ) sta san dobila priliku negdi otic I zavrsit fakultet I ucinit nesto od zivota. No nedostaje mi ono, kako bi stari judi rekli, dignit sve cetri u zrak I ladovina. Mislin, volila bi to na jedan dan osjetit malo, opustit se, ucinit djir po rivi I na kavu..a na rivi uvik ima svita…dodju manekenke sa fakseva, sve u dizelicama, miss sixty i inim rebama, okica zasticenih caklima s potpisom barbe Christiana, Giorgija, tete Coco I slichnih dobrih ljudi…svi se lipo sastanu, zauzmu par stolova, pa kavica I kurchenje- nes ti sta je to, nes ti sta je ovo, ma to nije nista, jeftino, ma ta je zenska suga, roba joj je iz top shopa, smece joj….eee…

Rasiri li ti se uvo do kojeg drugog stola, opet zaklonjene face glomaznim modernism cvikama, cujes prigovore djira kako je ova drzava u kurcu, nema se para, nema se posla, ovo ono…jebeno je to sve, I zna se da je jebeno. Triba uvatit tipa, da je situiran, da mu je caca kupija BMW-a, a I to ne bilo kakvog..ne ne…dobro znaju moje manekenkice od doma sve modele bmw-a I to ne samo njih, nego kakvo god auto ti padne na pamet, osim onih sugavih fiata I zastava. To nije njihov nivo, stoga se na to ne obaziru. Poanta je nac prchu koji ima.ali, mislim IMA. za nake *izde samo zlatna nika stvar vridi. jel.:)

Onda ja nako gledan, osim tih ekonomskih problema, pari mi se da je najveci problem u Hrvatskoj katolichanstvo. To je najstrasnija neman koja izjeda ljude, vadi im bubrege, guta ih, uzima im novac iz dzepova, pritom ih zalipi sa par obrnutih plesaka ( ono ne s dlanom nego sa clancima ) ako nemaju dovoljno. Katolicanstvo nama Hrvatima jebe kevu di god da stigne, ono je tako strasno I opako. Isto kao I Bog. Taj odvratni Bog. Koliko je On samo zla ucinija ljudima, pa njega triba ili u zatvor ili zabranit zakonom.
Dakle, Hrvatska kao zemlja prati trendove bolje nego susjedne joj drzave, cak I ove, takorec zapadne, poput Italije. Danas je najgora stvar rec da se viruje u Boga.
To je grozno I bljak fuj I ono fakat nasty and gross, kako se zna rec na modernom hrvatskom jeziku, ko god od citatelja nije razumija, vi ste nepismeni seljacine I tribali ste vec bit potamanljeni Ili poslani u zemlju nazadnih- Bosnu. Bosna je obicno kriva za puno nepismenosti koja vlada u Hrvatskoj. Tako bar cujem od mojih sugradjana. Ne znan ja.

Danas je isto tako mislim fakat cudno kad je netko straight, isto- ko ne razumi sta san rekla, nema pojma o zivotu- bar tako nalaze current trend in Hrvatska,pardon Croatia. Danas je recimo jako popularno bit gej. To je isto jedna nova ric u nasem govoru, jer mi smo prije imali homoseksualac I peder. Gej je u principu kroatizirana verzija od “gay”- americke rici za “peder”.Ja sam mislila da je peder uvredljivo homoseksualcima?? I to me pomalo iznenadjuje, jer vidim vako u novinskim clancima pise gej ovo I ono, a ja mislila da mi ne pratimo Vukovu skolu sta se tice pravopisa jerboa smo mi rvati I mi nismo tili sa srbima imat nista, zato smo se i makli.

Ja nekad mislin da se hrvatski narod nalazi u jednoj teskoj menopauzi. Mislim simptomi su tu-promjene raspolozenja, navika, misljenja, hot flashes I slicno. Mislim da bi se tribala ispricat svim citateljima unaprid zbog toga sta san spomenila ric “Hrvat” toliko puta jerbo je I ta rich ubij Boze strasna – opet ja s tim katolichkim grcem, jooj triban se pothitno ubacit u sektu ili pocet druzit sa nives celzijus feronhajt (amerikanizirala sam je malo unaprid doc ce i to toda hahaha), jednom od najpriznatijih hrvatskih knjizevnica, da se naucim izrazavat kako triba.

Da ja ovo sve nako lagano zavrsim jednim ugodnim pitanjem;
Kojeg djavla nasen svitu smeta natpis “bez boga, bez gospodara” ? jeli to zbog one visegodisnje jugo- klaustrofobije ( ka dosta nan je da netko gospodari nama), zbog anti-tudjmanizacije I anti-thompsonizacije ( dosta je spominjanja Boga I gospodarenja u istoj frazi )? Ili pak zbog anti-bogovizacije ( molin Ivu da I ovo uvrsti u rjecnik, korisna ric za popizdit ). Tko ce mi objasnit? Heheh…rijetka su ta muda koja ce iskocit isprid nacije I rec da je dosta pizdarija. Mafija haraci Zagrebon, pola grada vjerojatno zivi sa cetveroclanom obitelji na 3000 kuna misecno, a nasi gradjani se sekiraju zbog natpisa. GET A LIFE. Sad razumili? Pusa od Vrtirepke. Bog. (u prijevodu na rvacki to je goodbye )

ponedjeljak, 16.03.2009.

mos maknit dite s kamena....

Ja ne znan sta je meni u zivotu vazno na danasnji dan. Toliko se osjecan istrpljeno od ovog posla, iman osjecaj da ce mi se ove oci skroz iskolachit od kompjutera, odnija me djava ako nece. Covice, vidish ti sta je zivot...prije kad san ja ono bila malo dite, ja san mislila da rade samo oni koji kopaju i bave se fizickin radom. Meni je ovo papirologija te sheme bilo laprdanje- ko ce se od toga umorit, samo sidis, kava, duvan, za**bancija. A sad kad ove oci drzin na tankin federima,I kad su mi trepavice gotove posidit, dodje mi da poludin. Danas san rekla priji da za mene, bogami, nije ured.Za me je nesto zivo, kamena s ramena, zivot sto na sat, svaki dan nova akcija...Mislin da se triban ja bacit na oni zanat koji je, takorec, urodjen u meni- trgovina. J
Nekad ja vako razmisljan...sta je za mene....i nako pocnen razmisljat o sebi ka osobi. Iz male sredine, poboznih konzervativnih roditelja-rvata katolika, meni samo sta djavli nisu kroz usi poceli izvirivat, kamenih gena,obisla dosta svita, vidila svasta, zavrsila "skole" :) i pitan se sta san ja naucila. Ne, sta se posla tiche, nego zivota, jel….
Nekako...cini mi se...da sam svim tim putovanjima naucila....tek ono sta mi je mater prije putovanja trubila....bogare mi, rekli bi imocani, nije ni luda moja stara, ali djava je nju slusa prije, rachunas, za mater je da grinta, to je normalno, kako na jedno uslo, jos brze na drugo izislo…ali pari mi se da je ipak ostavila traga… jer nako kad sagledan...ove moje iz istog mista, uteknu za zagreb tu bajnu metropolu, pa nece na nas krs, nece na nasu plazu ni da povire. Bi one, ali ne na nasu-jerbo je sad to za njih- fakat bezveze.Za njih je sad sta ti ga ja znan, negdi drugo di idu gejevi I slichne kul face iz metropole. A ja...nakon svega opet mislin da nema nista lipshe od onog naseg zraka, one nase bure koja kad te opizdi priko glave ima odma da ti usi narestu i pocrvene....od mentaliteta i tempereamenta kojeg nijedan zagreb ni london ni new york ne mogu platit...Jebate je mi fali Dalmacija.

Toliko za danas, nisan se ranije javljala, zauzea me vikend…



moran se i ja nekad "izbisnit".

petak, 13.03.2009.

Jedan obican cetvrtak

Idem na odmor u sunchane krajeve za dva tjedna. Jedva cekam. Toliko san se uzivila, ne bi da iden na drugi kontinent. Sad ne mogu ni na sta drugo mislit , nego na to.I na moju cimericu koju ne mogu smislit jer me upravo opet izivcirala.
Ljudi moji, nema gore stvari nego zivit s nekin. Pogotovo ako je taj netko parazit. Bolje van je skocit sa balkona ( visoko prizemlje naravno ) i izrazbijat se ka stoka nego zivit s nekim ajme i naopakin, odnosno s mojom cimericom. Takve osobe probude u coviku sve ono najgore. Kao sto ona budi u meni.
Nista, najpametnije mi je razmisljat o odmoru jer cu se inace pritvorit u bijesnog kera. :D

četvrtak, 12.03.2009.

Tko sam?Sto sam?Ja sam samo sanjar...

Bog lipi moji,

Evo danas sam se bas mogu van rec nadosadjivala...Dobila san slobodan dan na poslu. Jutros mi je doslo da cak i u snu skacen od srice kako ne triban radit i mogu spavat dokle me volja...Tako san lipo prospavala do jedno 11 uri, pila kavu do neke dvi ure i onda san pocela zvat okolo ove moje geliptere sta su dobili otkaze pa ne rade nista i uvik se jave...ugovorin tako par kava, oden do botanichkog vrta malo gledat ritko cvice, leptire, pticurine i tako...sve u svemu samo sta nisan ispalila na zivce od dosade cili dan. Ne mos virovat da se covik vako more navuc na rad! I to ko drugi nego ja koja mogu uvik nac neku zabavu koja ne ukljucuje rad.Svasta.
Inache, ovo mi je prvi put da pisen blog, takorec upravo sam u procesu pustanja moje jezicine u internetski promet tako mi nemojte zamirit ako van parin malo zbunjena i ako ovo sta pisen nema veze s vezon...Nekako mi je bas doslo dilit moje zbunjene misli s ostatkom svita, zato vas molin za razumijevanje i paznju.
Do sutra.... :)

	ožujak, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Siječanj 2012 (2)
Siječanj 2010 (1)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv