Znam da ljudi ovog postmodernističkog vremena ne vole duhovnost, jer ih ona sprječava u njihovoj navodnoj slobodi... Zato jer je svijet toliko duhovno i moralno opao da je danas mnogo bolje biti pijan nego sretan i bolje se sexati nego voljeti. Ali ipak ću opisati jedno proročanstvo navedeno u isto vrijeme i najomraženijoj i najčitanijoj knjizi svih vremena. Proročanstvo staro više od 1900 godina.

Proročanstvo koje govori o moralnom stanju ljudi. Pa iako je stanje ljudi već i tada bilo u velikom opadanju, nikad se to stanje nije toliko očitovalo kao što je to danas.

"Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalnici, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile."

Samoživi (grč. filowtos; sebičnost) - Je li ovaj pridjev uopće potrebno objašnjavati u ovo naše suvremeno vrijeme? Jeste li ikad doživjeli da se netko okoristio na vašu štetu? Jeste li ikad vidjeli nekoga tko je žudio za time da sebi zgrće bogatstvo? Jeste li sreli nekoga kome je njegova vlastita dobrobit bila važnija od bilo koga drugoga?!?
Lakomi (grč. filargoros; ljubav prema novcu) - Je li ikad pohlepa za novcem bila toliko izražena koliko je to danas? Tisuće ljudi dnevno umire od gladi, od neimaštine... zato jer se svijet polakomio za novcem. Za prljavim dobitkom, za imanjem. Danas se sve može kupiti i zato je danas ova žudnja i ljubav prema novcu na svom vrhuncu. Ali novcem nitko ne može kupiti ono što je najbitnije - iskrenu ljubav i mir u srcu.
Umišljeni (grč. aladzone; hvalisanje), oholi (grč. hooperayfanos; oholost, uzdizanje nad druge) - Ovo je nešto s čime smo se prvi put susreli kad smo još bili mali. Kad je izbio neki sukob, onda smo odmah povikali "moj tata je jači od tvog tate", ili "ja imam ljepšu igračku." A ni u zrelosti nas to nije ostavilo - svim silama se trudimo u karijeri i u obitelji (i u društvu općenito) podići se iznad drugih, biti bolji od drugih. Kao da je naša vrijednost u razini pokvarene hijerarhije društva u kojem se nalazimo.
Psovači (grč. blasfemos; psovanje, ogovaranja, uvredljivo govorenje) - Da uopće ne spominjem psovanje koje je danas nazvano nečim sasvim normalnim (što je više izgovor, nego realna situacija). Znate li da postoje ljudi koji jednostavno nisu sposobni izreći jednu jedinu rečenicu, a da u njoj ne upotrijebe neku psovku? A što se tiče drugog značenja ove riječi - samo pogledajte na što danas liči tisak... Sve što činimo je ogovaramo druge, govorimo uvredljivo jedni o drugima, iznosimo priče o nesrećama. Kad umre dvadeset ljudi u autobusu, to je nešto što se pojavi na vijestima, na dnevniku, u novinama. Ali kad se dvadesetoro djece rodi ili kad kirurg spasi život ženi sa tumorom dojke, to je nešto što se ne čuje i ne govori nigdje...
Nepokorni roditeljima (grč. goneus apestheis, nepokornost roditeljima) - Danas djeca jednostavno ne slušaju roditelje i roditelji jednostavno više ne slušaju djecu. Obitelji su nam u raspadima upravo zbog te nepokornosti. Tisuće i tisuće djece bježi od kuće, nalaze nove živote prepune nasilja, sexa i droge jer se ne želi pokoriti. U duhu slobode zarobljavaju se u okove koji ih vode u smrt.
Bezvjernici (grč. anosios; pokvareni, bezbožni) - izvornik koristi riječ "bezbožni". Ne opisuje li upravo taj izraz suvremeni svijet prijevare, korupcije, sexualnog zlostavljanja, psihološkog ratovanja... Danas više nije cool ići u ckrvu. Danas Bog nije u trendu. Danas je u trendu napiti se, napušiti se i dobro se poseksati. Bezboštvo je uzelo maha. Nije li tijekom stoljeća odlaženjem od božanskih principa Crkva sama to uzrokovala?!?
Neprijatelji dobra (grč. afilagatos, mrzitelji dobra) - Kad ste zadnji put učinili nešto dobro za nekoga, a da pritom niste očekivali ništa za uzvrat? Dok s druge strane slušamo stalno o tisućama zlostavljanih žena i djece. Zašto u tim situacijama, postmodernizam, kojem se svi danas toliko klanjaju, ne pokuša opravdati takve postupke? Jer danas stalno slušamo kako zlo i dobro ne postoji - nego je to samo stvar različitosti... Kako je onda moguće da su u istom tom postmodernizmu silovanja i ubojstva zlo, ako zlo i dobro ne postoji? Primjećujete li nužnost postojanja nekakvog apsoluta? Nužnost postojanja nekog autoriteta iznad ljudske ovlasti?
Ljubitelji požude (grč. fileidonos, ljubitelj požude) - Mislim da je od svih navedenih ovaj ipak najvažniji za današnje vrijeme. Kamo god se okrenete, vidjet ćete članke, časopise, oglase, plakate, emisije i reklame koji nas potiču na požudu, na strast. Danas je "in" mijenjati partnere onako kako nam paše. Danas je pravi muškarac onaj koji je "dobar u krevetu". Požuda nas je odvela u stanje protubračnih odnosa, u isprobavanje različitih partnera, različitih oblika združivanja, bolesnog seksa sa istospolnim ljudima ili još gore djecom ili životinjama. Ta strast i ta požuda uništava svakodnevno tisuće brakova i ubija volju za životom u tisuće djece koje su žrtve takvog načina života.

Tko ima uši, neka čuje.

Jer određeno je vrijeme veoma blizu!

Kako bi bilo kad biste ponekad razmislili o posljedicama svojih djela?

Stoji čovjek u redu, čekajući na svoj red na šalteru. Gužva je. Mnogo ljudi tiska se da bi što prije došlo na red. Pogledavajući na sat, on primjeti da ima malo vremena te se za trunku pomakne prema naprijed. Pri prvoj prilici, gotovo neopazno, ugurao se za jedno mjesto prema naprijed. Ponosan na svoj sebičan čin, buljio je prema naprijed, kako ne bi uspostavljao očni kontakt s ljudima koji su njegovu prijevaru primjetili. Obavi čovjek svoj posao te izađe iz ureda.

Sjedne u svoj audi i uputi se prema svojoj kući. Njegov automobil mogao je voziti brzo, ali mu to semafor nije dopustio. Ispred njega je stajao postariji gospodin u tamnom starom golfu. Nakon podosta lupkanja po volanu, nekoliko pogleda u stranu i dva kopanja nosa, upalilo se zeleno. Gospodin u starom golfu, kako stariji ljudi obično sporije reagiraju, nije krenuo na žuto. Polako je pokrenuo svoj auto. "Ajde, kreći, kretenu!" - viknuo je isfrustrirano čovjek, ni ne sluteći da će za svega desetak, petnaestak godina i on sâm voziti mnogo sporije.

Na ovom semaforu, nikome nije bilo bitno što je njegov audi bolji od golfa.

Nakon još nekoliko scena i dramatičnih prometnih dogodovština, stigao je napokon pred kuću, parkirao auto pred ogradom i izjurio van. Na prozoru se pojavi njegova žena, melodramatično pogleda u njega i nestane iza zavjese. Čovjek promrmlja nešto sebi u bradu i uđe u kuću. "Ženo, jesi li kupila namirnice?" - upita ju lijeno. "Nisam, pa ti si bio u gradu, mogao si kupiti." - logično zaključi žena. "Ušuti, ne mogu ja na sve misliti!" - izdere se i odjuri u svoju sobu, zalupivši vratima.

Uto se njegov trinaestogodišnji sin vrati iz škole, ostavi torbu u hodniku, podigne loptu i izjuri van. Dječaci vole igrati nogomet. Tako je i njegov sin volio lupati loptom u zid. Problem je bio samo u tome što je to bio zid sobe njegova oca. Otac izađe iz kuće. "Dolazi ovdje!" - vikne, a sin ga posluša. Kad mu se sin približio, čovjek osjeti miris nikotina te postane svjestan da mu je dijete pušilo.

Za trenutak je zastao i uspravio se.

"Sine, o tome ćemo još razgovarati. A sada ostavi loptu i uđi u kuću. Ako te još jednom uhvatim da si pušio, odrezat ću ti ruke." - reče otac, nasloni se na zid i zapali cigaretu.

U dvoranu je ušao zadnji. Samo se još njega čekalo. Nije mogao zaključati vrata, jer je navala bila velika. Zato se zadržao.

Bio je to izvanredni sastanak šefova. Trebalo je rasčistiti neke stvari. Stvari u svemiru nisu baš štimale. Nešto se čudno događalo na Zemlji . I to je trebalo jednom za svagda riješiti. Sjedili su i pogledom ga promatrali dok je tražio mjesto.

Prvo je ustala Marija, stala iza govornice i počela:
- Meni je ovog dosta. Pretrpana sam poslom. Milijuni mi se mole i jednostavno ih ne stignem obrađivati. Svakog dana. Stalno. Učini ovo, čuvaj ovoga, blagoslovi ovu. Daj mi pare, daj da mi krava daje više mlijeka, daj mi auto. Jednostavno ne stignem. Zašto jednostavno ne pitaju Isusa? On ionako želi razgovarati s njima. On može obraditi sve molbe u istom trenutku. Jednostavno ne razumijem. On je taj koji ih je spasio, ne ja!

Žustro je ustao sveti Petar i prigovorio:
- Slažem se. I ja sam prezauzet. Velika je navala na vrata Neba, a ja trebam provjeravati svaku osobu pojedinačno. A možda i ovi u čistilištu ne rade dobro. Zar ne mogu svećenici malo postrožiti kriterije? Manja bi navala bila, pa ne bih morao danonoćno otvarati i zatvarati vrata. Ovako nam šalju svakoga tko im se svidi i dobro plati. I mene pokušavaju podmititi na vratima. Da kao prođu preko reda i slično. Nisam ja Juda.

Sjedio je u tišini na pročelju stola. U velikom veličanstvu. S nekom tugom u očima, koja je samo pokazivala ljubav prema palom čovječanstvu, tiho je progovorio:
- Ne vrijedi. Ne žele me slušati. Ne žele mi govoriti. Radije me psuju. Riječ koju sam im poslao nitko više ne želi čitati. Promijenili su zakon koji sam im dao i odali se porocima. Sad svaki misli da može činiti što hoće, pa se poslije ispovijediti svećeniku koji, na moju veliku žalost, mene o tome nikad ništa ne pita... ili još gore, platiti mu da održi seansu koja će mu navodno spasiti dušu od pakla. I tako umiruju svoje savjesti, propadajući sve dublje i dublje u nemoral. A u zadnje vrijeme, mene više ne žele dolje. I onda se čude da se svijet raspada. Nisu spremni za promjenu i zato me ne žele priznati.

Radije vjeruju da su nastali od majmuna.