Izašao 42. broj Vrgoračkih novina - prvih novina Vrgoračke krajine

U prodaji je 42. broj Vrgoračkih novina - prvih novina Vrgoračke krajine.

U ovom broju možete pročitati detaljan izvještaj sa ovogodišnjih Tinovih dana. Donosimo i izvještaj sa 32. sjednice Gradskog vijeća, kao i sa proslave Dana grada Vrgorca. U nastavku serije intervjua sa predsjednicima aktivnijih mjesnih odbora, razgovarali smo sa predsjednikom Vijeća mjesnog odbora Kokorići - Tomislavom Pervanom. Povodom objave njezine druge knjige, razgovarali smo i sa spisateljicom Katom Lendić. Velimir Radalj, rodom iz Dragljana, opisao je tužne događaje četničkog pokolja iz 1942. godine koje su se dogodile njegovoj obitelji, selu i krajini. Isto je učinio i Anđelko Vekić iz Kozice. Folklorni ansambl Matokit prvi put je nastupio na smotri folklora, i to onoj u Kljacima gdje je postigao velike rezultate. Više u tome pročitajte u ovom broju

Uz navedeno, možete pročitati i druge vijesti i vjestice iz života našega grada.

Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u trgovinama Jukić, diskontu Pivac, trgovini Ante, trgovini Mario i pekarni Jadran.
Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb) i Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2). Na prodajnom mjestu u Zagrebu još radimo.

Kupnjom Vrgoračkih novina omogućujete njihovo daljnje izlaženje. Hvala na čitanju!

Koliko košta i što je potrebno?

Karakter vrgorske (bit ću fin i neću koristit sočne pridjeve) lokalne vlasti može se sagledati sa više strana. Jedan od takvih je odnos prema „drugima“, odnosno onima koji misle drugačije. Naime, u ovom gradu ipak postoji određen broj ljudi koji se ne srame otvoreno kritizirati postupke lokalne vlasti, ma koliko to ovima teško padalo (i koliko se trudili ne pokazivati da im to teško pada). Kada sa ljudima oporbenih stajališta razgovaram o vremenima kada su prvi put nešto kritički rekli i napravili protiv lokalne vlasti, pa drugi, treći put i tako dalje, većina njih (ili ljudi sa kojima su bliski) je od strane čelnika i pijuna HDZ-ove vlasti dobila ista pitanja.

- Što on/ona zapravo hoće?
- Treba li njemu ili nekome od njegovih posao pa zato govori?
- Je li on pokreće neki posao, pa kritizira da si podigne političku težinu i cijenu?
- Što mu nismo dali, a da je pitao?
- Tko ga je nagovorio da napada vlast i HDZ?
- Što (i koliko) je potrebno da ušuti?

Kada takvima odgovorite da zapravo sve što želite je normalan grad, čista, transparenta i od naroda izabrana vlast, ništa ispod stola, sumnjivo, mutno i podobnjački, od suprotne strane samo dobijete zbunjujući, teleći pogled. Oni ne mogu shvatiti vaš ideal „normalnog Vrgorca“, jer njihovi ideali su nešto drugačiji i opipljivi – novac, nekretnine, položaj, moć da se zgrne još novca i sl. i kad vam takvi priđu sa tim svojim idealima, oni su vas došli kupiti. Njima je normalno to što rade. Takav način rada je već odavno ustoličen u Vrgorcu, i kada ga toliko prakticirate, potpuno izgubite kompas, zaboravite što je civilizacijski normalno, pravedno i dobro. To je jedna vrsta bolesti, ali ne znam ima li još ime.

U ovih desetak godina neki su vladajuću stranku odbili, ali bogami, brojni su je i primili u zagrljaj, ušli s njome u prisan odnos i jasno joj objasnili što žele. Većinu ili sve što su tražili su i dobili, samo da šute i ne talasaju. Jer novac, moć, položaj, to su stvari koje čelnici ove vlasti najbolje razume, to je jezik kojim komuniciraju, idealističke pobude koje idu za tim da svome gradu želiš najbolje i da zato kritiziraš – oni uopće ne razume. Možeš im to objašnjavati tri dana, i dok te slušaju, oni će i dalje pokušavati shvatiti kolika ti je cijena. To je način kako se u Vrgorcu, i brojnim drugim gradovima Hrvatske, radi, i kako se radilo u prošlosti. U bivšoj državi nije bilo oporbe, a u ovoj se oporbu na lokalnoj razini naučilo kupovati, i to za male novce. Na kraju dođe skoro na isto, jer se one „druge“ uvijek ignorira i šikanira, drži na lancu.

Neki su zadovoljni kada im Grad posluje sa njihovom tvrtkom ili tvrtkom u kojoj radi netko od njegovih, neki bacaju pogled na gradska zemljišta i drugu gradsku imovinu, treći vole položaje, bili oni vezani za moć ili tek simbolični, četvrti vole novac. I kad su vladajući godinama naviknuli na takvu praksu, kada im dođe netko i kaže da samo želi da Vrgorac ima normalnu vlast, ove to ostavi u potpunoj zbunjozi. Jer to je nešto na što nisu naviknuli.

Zanimljiva je i pojava da se do ljudi čvrstih oporbenih stajališta pokušava doći preko njihovih suradnika ili članova obitelji koji su blažih, labilnijih stajališta ili uopće bez političkih stajališta. A tima se pristupa rečenicama tipa: „pa zašto je on tako tvrd? Mi samo želimo sjesti i razgovarati o interesima Vrgorca i njegovih građana. Stranke nisu važne, Vrgorac je važniji.“ Ta slatkorječivost je nešto što mi se najviše gadi.

A kako bi točno znali u kakav su vas položaj smjestili čelnici vladajuće stranke, dovoljno je samo pratiti kako se odnose prema vama u svakodnevnom ophođenju. Ako vas nazivaju osobnim imenom, zatim terminima „prijatelju“ (ovaj mi je omiljen) ili „kolega“, bez ikakvog razloga vam plate kavu, iako i ne sjede za vašim stolom, ili se počnu raspitivati o zdravlju, poslu i školi vaših bližnjih, ili se počnu javljati vašim bližnjima, iako nikad sa njima nisu progovorili niti jednu rečenicu, tada još misle da postoji način da vas nekako obrlate i privedu na tamnu stranu. Međutim, ako vas zaobilaze, ne obraćaju vam se, glume da vas nema, e onda se očito boje, svjesni su da nećete prijeći, odustali su od vas. Oni koji su pristali plesati kako HDZ svira tvore zajednicu u zajednici. Svi ostali su građani drugog reda, neželjeni, disidenti. Jednima daj koricu kruha, i nagovori ih da reže na ove „druge“, jer će inače ostati bez te korice. Priča je to iz Vrgorca sa početka 21. stoljeća.

Zaplakala koteška šuma... počivao u miru...

Otišao je koteški sin, vječni zaljubljenik u ovu zemlju orlova...

Kata Lendić predstavila knjigu "Pura - Šampanjac, Kavijar - Varenika"

Vrgorska spisateljica Kata Lendić predstavila je večeras u višenamjenskoj dvorani grada svoju drugu knjigu pod naslovom - "Pura - Šampanjac, Kavijar - Varenika". Ovo je njezina druga knjiga, objavljena samo godinu dana nakon prve naslova "Lijeva - desna, jedan, dva".

"Pura - Šampanjac, Kavijar - Varenika", zbirka je proznih tekstova i poezije Kate Lendić, po mnogima slobodnija i britkija u izražaju nego njezina prva knjiga.

Predstavljanje knjige dupko je ispunilo višenamjensku dvoranu rođacima, prijateljima, znancima, ljubiteljima pisane riječi i drugim građanima našega grada. Uz autoricu, djelo su predstavile Željka Opačak i Jasna Sušec.

Na predstavljanju autorica se zahvalila brojnim prijateljima i suradnicima na pomoći pri objavi knjige, te istaknula da se nada daljnjem književnom radu i objavama. "U šezdeset svojih godina objavila sam dvije knjige, ako ću ići dalje tim tempom, onda se nadam još dvjema", u humorističnom je tonu predstavljanje zaključila Lendić.

Let us preserve historical sources of Vrgorac county

Grad Vrgorac daje Komunalnom 300 tisuća kuna zbog duga za temeljni kapital

Predsjednik Gradskog vijeća Nikša Roso sazvao je za četvrtak 12. srpnja 23. sjednicu tog tijela. Među tek nekoliko točaka dnevnog reda o kojima će vijećnici raspravljati ističe se treća koja nosi naziv: „Prijedlog Odluke o korištenju sredstava Proračuna Grada Vrgorca u svrhu uplate punog iznosa temeljnog kapitala Komunalnog d.o.o. Vrgorac“.

Naime, Grad Vrgorac osnivač je tvrtke Komunalno d.o.o. Vrgorac i prilikom usklađenja poduzeća sa Zakonom o trgovačkim društvima i Zakonom o komunalnom gospodarstvu od 15. prosinca 1995. godine utvrđen je temeljni kapital te tvrtke u iznosu od 416,500,00 kuna, te je isti upisan u registar Trgovačkog suda u Splitu. Međutim, na dan upisa, temeljni kapital tvrtke iznosio je tek 126.338,07 kuna, zbog čega je utvrđeno da Grad Vrgorac, kao osnivač tvrtke, mora na račun Komunalnog uplatiti neuplaćeni temeljni ulog kapitala u iznosu od 290.161,93 kn. Ako spomenuti Prijedlog prođe na sjednici Gradskog vijeća u četvrtak, a nema razloga da ne prođe rukama vladajućih vijećnika, Grad Vrgorac će na žiro račun Komunalnog uplatiti gotovo 300 tisuća kuna neuplaćene razlike temeljnog kapitala.

Postavlja se pitanje, kako to da nakon 17 godina Grad Vrgorac upravo sada shvaća da mora Komunalnom uplatiti spomenuta sredstva? Kako to da se dosad nije uočila spomenuta obveza prema Komunalnom? S druge strane, Grad je godinama milijune kuna uplaćivao Komunalnom na račun različitih pomoći, pa nije jasno odakle je odjednom isplivalo ovih 300 tisuća kuna i zašto već ranije nisu riješeni unutar tih pomoći. I slijepcu je jasno da ovim postupkom Grad Vrgorac pokušava izvesti Komunalno iz velike krize u koju je upalo nakon izgubljenog milijunskog spora sa Vodoprivredom, zbog čega je račun tvrtke blokiran i ona nije mogla isplatiti plaće radnicima. Čujem jutros da je račun odblokiran, pa tvrtka sada sakuplja sredstva za struju i druge obveze.

Međutim, nekoliko je detalja u ovoj situaciji sporno. Na prošloj sjednici Gradskog vijeća gradonačelnik Matković je tražio od vijećnika da podrže zahtjev Upravnog vijeća Dječjeg vrtića „Pčelica“ za poskupljenjem vrtića od 20%. Oporbeni vijećnici dočekali su taj prijedlog na nož sa stavom da je vrtić socijalna kategorija. Zbog toga su predložili da gradonačelnik i njegove službe iznađu sredstva u iznosu od oko 200 tisuća kuna u Proračunu grada, koliko je potrebno za pokrivanje tog poskupljenja na godišnjoj razini. Dakle tražili su da Grad pokrije poskupljenje, a ne roditelji. Tada je gradonačelnik Matković odgovorio da takvo nešto nije moguće jer bi za iznalaženje tih sredstava trebalo provesti rebalans cijelog proračuna, a sada je teško prognozirati kako će se proračun puniti. I tako je na koncu izglasano poskupljenje vrtića.

Ali, sad smo u situaciji da Grad mora pronaći gotovo 300 tisuća kuna za uplatu razlike temeljnog kapitala Komunalnog unutar vlastitog proračuna, a za to odjednom ne treba rebalans proračuna. Postavlja se pitanje odakle će Grad izvući spomenuta sredstva, jer ako ih proslijedi Komunalnom, a nije ih za tu namjenu planirao u stavkama proračuna, takav je postupak po meni protuzakonit. Jer ne možete trošiti ono što nemate. A da bi imali, morate nekome drugome uzeti. Na jednoj od prethodnih sjednica Gradskog vijeća oporbeni vijećnici su upozorili na još jedan sličan primjer. Naime, u proračunu Gradskog kulturnog središta za ovu godinu planirana je stavka za plaće u iznosu dovoljnom samo za pokrivanje plaće ravnatelja te ustanove, a u međuvremenu su zaposlena još dva djelatnika, iako je za njihove plaće trebalo provesti rebalans proračuna.

Svjedočimo li dvostrukim kriterijima gradske uprave? Kada treba poskupiti vrtić, treba provesti rebalans, pa je bolje da to plate roditelji. A kad treba iznaći sredstva za Komunalno i Gradsko kulturno središte, onda rebalans ne treba. Nadam se da će velecijenjeni vijećnici uputiti ova pitanja na sjednici Gradskog vijeća u četvrtak.

Potraga za potomcima i rođacima obitelji Roje iz Vrgorca

Već sedam godina istražujem povijest Vrgorske krajine, ali kako pripadam mlađim generacijama često u istraživanjima imam problema sa ustanovljivanjem obiteljskih i rodbinskih odnosa među ljudima iz prošlosti, posebno kod nekih obitelji čijih potomaka u Vrgorcu više nema. Stoga je logično da se za pomoć obratim javnosti s nadom da će netko znati više.

Naime, istražujem biografiju Jakova Roje (Franina). On je bio vrgorski trgovac u prvoj polovici 20. stoljeća. Prema dostupnim podacima, obitelj Roje je došla u Vrgorac prije Prvog svjetskog rata iz Splita i došli su kao trgovci. Roje je držao trgovinu mještovite robe u prizemlju jedne od zgrada ispod današnjeg kafića Afro (vjerojatno tamo gdje je danas smještena trgovina dječje robe). Prema riječima suvremenika, trgovina se zvala „Dobra voda“ ali to ne mogu potvrditi.

Roje je davao robu cijelu godinu, a ljudi bi je plaćali nakon prodaje duhana. Prodavao je šećer na komade, tekstil na metre, sol, šibice, češljeve, slane srdele, petrolej i sl. Trgovina je radila i u ratnim vremenima, a roba se tada nabavljala švercom. Poslije rata njegova trgovina je postala zadružna, a tada je bila praksa da bivši vlasnici nacionaliziranih trgovina postanu trgovci sa plaćom zadrugara. U najboljim vremenima u prvim desetljećima 20. stoljeća, Roje je bio dosta bogat. Supruga mu se zvala Marta, a koliko znam, brat mu se zvao Ifle i bio je jedan od lokalnih funkcionera NDH, te su ga kasnije strijeljali partizani. Jakov je pod starost posenilio. Od Jakovljeva brata bio je jedan sin koji je kasnije bio liječnik u Zagrebu.

Ako netko među vama zna neku osobu ili obitelj koja je proistekla iz kuće Rojine, u Vrgorcu ili izvan njega, bio bih zahvalan da mi javite adresu ili bilo kakvu drugu informaciju koju posjedujete. Htio bih doći do fotografija ili drugih dokumenata vezanih za Jakova i njegovu obitelj. E-mail i ostali kontakti su istaknuti iznad.

Hvala unaprijed.

Završili Tinovi dani

Završili su još jedni Tinovi dani. Po mom skromnom sudu, vrlo uspješni i iznadprosječni po kvaliteti programa. Večeras smo mogli čuti riječi i pjesme velikih hrvatskih umjetnika i govore političara. Oni će svoj zasluženi prostor dobiti na drugom mjestu, ali ovdje smo ipak odlučili istaknuti one na kojima ostaje hrvatska poezija, naše mlade, nagrađene školarce na natječaju Osnovne škole Vrgorac "Tin i ja" za najbolje literarne uratke. I njima pripada Tin Ujević, ne samo nama odraslima, premda to često zaboravljamo.
Na natječaj je ove godine pristiglo preko dvije stotine literarnih i likovnih radova učenika iz brojnih hrvatskih škola. Čestitamo svima, posebno učenici 6. razreda Osnovne škole Vrgorac Lauri Jerkušić koja je osvojila prvu nagradu za literarni rad, pjesmom "Ja i On".

U prodaji 41. broj Vrgoračkih novina - prvih novina Vrgoračke krajine

U prodaji je 41. broj Vrgoračkih novina - prvih novina Vrgoračke krajine.

U ovom broju možete pročitati pregršt informacija sa brojnih događaja diljem krajine tijekom lipnja. Najviše prostora dobili su naravno naši nebeskoplavi nogometaši koji su postali viceprvaci Prve HMNL. Uz izvještaje i rekapitulacije iz finala možete pročitati i crtice iz njihove trinaestogodišnje povijesti. Objavili smo i opširni izvještaj sa 22. sjedncie gradskog vijeća. Donosimo i popis odlikaša školske godine 2011/2012. u osnovnoj i srednjoj školi. Započeli smo i seriju intervjua sa predsjednicima mjesnih odbora. Za prvi put smo razgovarali sa predsjednikom MO Draževitići Davorom Barbirom. Pročitajte i reportaže sa proslava blagdana sv. Ante u Dugim Njivama i Dragljanima, proslave Dana antifašističke borbe u Kutcu, te obilježavanja 70. obljetnice Lipanjskih žrtava.

Uz navedeno, možete pročitati i druge vijesti i vjestice iz života našega grada.

Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u trgovinama Jukić, diskontu Pivac, trgovini Ante, trgovini Mario i pekarni Jadran.
Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb) i Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2). Na prodajnom mjestu u Zagrebu još radimo.

Kupnjom Vrgoračkih novina omogućujete njihovo daljnje izlaženje. Hvala na čitanju!

TINOVI DANI, 3. večer - izvrsni zagrebački studenti glume

I treću večer zaredom Vrgorčani su uživali u programu Tinovih dana. Po mom skromnom sudu, ova večer je bila dosad najbolja.
Prvo su nastupili zagrebački studenti glume predstavom "Moja priča". Ispunjeno gledalište u gradskom parku oduševljeno je pratilo dvanaest humorističnih monologa u izvrsnoj izvedbi ovih mladih ljudi. Kao i sinoć, i večeras su se pokazali vrlo vještima u izvedbi. Pred njima je zasigurno uspješna glumačka budućnost. Treba čestitati i mentoru, proslavljenom glumcu Jošku Ševu.
Nakon Zagrepčana, stihove Jakše Fiamenga recitirali su splitski studenti glume, pod mentorstvom Milana Štrljića. Dalmacija, Komiža, kamen i more svjetionici su Fiamengove poezije, a Vrgorčani su ih slušali i uz zvuke dalmatinske pisme u izvedbi Tedija Spalata.

Počelo asfaltiranje ceste Vrgorac - Kotezi - Kokorići

Napokon je započelo asfaltiranje cesta Vrgorac - Kotezi - Kokorići, i to iz smjera Kokorića, sa godinom zakašnjenja! U prvih nekoliko dana asfaltirana je polovica ceste i to do kuće Joze Ercega Kokića. Druga polovica ceste do Vrgorca trebala bi dobiti sloj asfalta idući tjedan. Ostaje za urediti i asfaltirati i pristupe ovoj cesti, poput onoga iz donjeg dijela Koteza kod kuće Borisa Stankovića. Loša vijest je, da je, usprkos svemu, ostalo suženje ceste nedaleko Kokićeve kuće, jer se nije uspjelo otkupiti dijelove privatnog zemljišta čiji vlasnici žive u Beogradu. Prometovanje na tom dijelu ceste će svakako biti otežano i vrlo opasno.