U prodaji 14. broj Vrgoračkih novina

U prodaji je novi, četrnaesti broj Vrgoračkih novina - Prvih novina Vrgoračke krajine.

U ovom broju donosimo intervju mjeseca sa Nadom Vuković, rođenom Vranješ, svjedokinjom četničkog pokolja u Kozici 1942. godine. Donosimo opširan izvještaj sa sedme sjednice Gradskog vijeća Grada Vrgorca na kojoj je najviše riječi bilo o komunalijama i infrastrukturi našeg grada. Tu je i kraći intervju sa Petrom Ercegom, bivšim potpredsjednikom HSS-a Vrgorac u kojem on analizira stanje u stranci. Komentiramo i učestale krađe na gradilištu autoceste i donosimo izvještaj sa obnoviteljske skupštine ogranka Matice Hrvatske Vrgorac. Tu su i povijesne crtice o vrgorskim glazbarima - obitelji pok. Vinka Markotića i caffe baru Tin, prvom društvenom kafiću u Vrgorcu. Objavili smo i putopis sa Sutjeske.
Uz sve navedeno, u novini se nalazi i cijeli niz vijesti i vijestica iz Vrgorske krajine, osvrt na sportske događaje, kolumna, križaljka, no comment itd.

Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u trgovinama Jukić, diskontu Pivac, trgovini Ante i trgovini Mario.
Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb), Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2) i Zagrebu (Profil Megastore, Bogovićeva 7).

Vrgorac

Vrgorac – mala kulturna oaza za veliko akademsko lokanje

Jedina konstanta svih važnijih kulturnih događaja u Vrgorcu posljednjih desetljeća leži u jednoj nadasve morbidnoj činjenici. Većina književnika, umjetnika, akademika i glumaca koji su posjetili Vrgorac zbog ovog ili onog kulturnog događaja, uglavnom su došli alkoholizirani ili kako bi mi rekli „pod gasom“. Oni koji su došli trijezni, naknadno su se nalokali u Željke u kuli! Vrlo je zanimljiva ta činjenica, pa smo proteklih godina viđali časne akademike u nečasnim stanjima na raznim kulturnim večerima, književnike koji su večerali bocu konjaka i finu gospodu koju su nosili do Pervanova hotela u sitne sate.

Na prvi pogled to izgleda dosta humoristično. Odmah se sjetim jednog prijatelja iz Omiša koji je rekao kako mu se književnik Igor Mandić čini kao čovjek s kojim bi se bilo dobro napit u kakvoj staroj krčmetini. A u takvom stanju se najbolje piše, rekli bi neki... Književnik bez boce nije književnik, sjetimo se samo Tina!

Usprkos tome, na televiziji u različitim kulturnim manifestacijama ne viđam pijane akademike. Izgleda da si oni vole priuštiti dozu opuštanja kad se spuste u provinciju, u kulturnu divljinu. Hvala Bogu, televizijske kamere javne dalekovidnice u te krajeve i ne svraćaju, pa nema opasnosti od blamaže!

Kad malo pomislim na razloge ovakva ponašanja, zamišljam neka davna vremena kad je prvi akademik ili glumac došao u Vrgorac. Tamo se jako dobro napio, pa je ugodna iskustva ispričao svojim prijateljima… i legenda o Vrgorcu kao alkoholnoj Meki je nastala!
Vrgorac se nalazi vrlo nisko na kulturnoj ljestvici Hrvatske. Ovo o čemu pričamo je samo pokazatelj takvog stanja. Da Vrgorac išta kulturno znači u širim hrvatskim okvirima, onda bi se barem malo pazilo na mogućnost blamaže, a ovako nema potrebe za ustezanjem. Moramo se naprosto pomiriti da smo zadnja rupa na svirali, rekao je jedan vrgorski književnik nakon još jednog slučaja intelektualnog rumenila koji smo nedavno doživjeli.
Najzanimljivije mi je kad svi intelektualci koji dođu u Vrgorac u sav glas hvale Vrgoračko vino i konzumiraju ga u velikim količinama. Ma nisam ja neki vinski stručnjak, ali to vino i nije nešto. Imam osjećaj da kad bi im ponudio ukvašeni bućkuriš iz Bunine, da bi ga također pili oduška. Glavno da je vino!

Jedva čekam Tinove Dane. Čujem da se tamo najbolje pije!

Jedna antologijska...

August Šenoa
BUDI SVOJ

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj! I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,J
er tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!

Krađe su simptom dekadencije društva

U posljednje vrijeme sve su učestalije razne provale i krađe na području Vrgorske krajine. Zaredali su stoga i novinski članci Crne kronike koji prate taj lopovluk. Krađe i provale najučestalije su na području oko trase autoceste, u Ravči, Kotezima i dalje prema jugu. Međutim, krade se i dalje od autoceste, kao na primjer u Rašćanima, gdje je prije otuđivan kamen sa starih ruševnih kuća, a sada žice i metali svih vrsta i namjena.
Gotovo da nema dana kada u jutarnjem policijskom izvješću na radio Biokovu ne čujemo za neku provalu ili krađu. Lopovi, koji su prije krali daske i žicu, posljednjih mjeseci su se razbahatili pa sad kradu pile, agregate, bušilice, brusilice i druge skupe alate u vlasništvu građevinskih tvrtki čiji radnici grade autocestu. Krađe goriva iz građevinskih strojeva su isto tako vrlo česte. Prije se dakle kupilo s gradilišta, a sad se provaljuje u kontejnere i vozila. Lopovi su sve vještiji i pod zaštitom mraka mirno harače krajinom. Oni dobro znaju da vrgorska policija teško može nadgledati cijelu Vrgorsku krajinu površine 284 km2, te da policijski službenici rijetko zalaze u sela koja se ne nalaze duž državnih cesta ili blizu Vrgorca. Iako je u svakom trenutku 1,5 patrola na terenu, to očito nije dovoljno da se krađe spriječe.

Ovakav porast krađa neki objašnjavaju radovima na autocesti kojih prije nije bilo, te ističu staru poslovicu kako „prilika čini lopova“. S druge strane, ja sam mišljenja kako su navedena kaznena djela samo pokazatelj krize i dekadencije društva koju proživljava ne samo hrvatsko društvo u cjelini, već i naše lokalno, pa možda čak i naglašenije.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje u Vrgorcu je 1991. godine bilo zaposleno oko 3000 ljudi. Vrijeme je to kraja zlatnog doba nekoliko vrgorskih tvrtki, na čelu sa najvećom – Tvornicom tekstila „Braća Rakić“. Od toga vremena pa do danas broj zaposlenih konstantno opada i društvo stagnira, pa po najnovijim podacima za veljaču 2010. godine u Gradu Vrgorcu je zaposleno manje od tisuću ljudi, a nezaposleno 787. Razlika je više nego očita. Vrgorac je izgubio svoju predratnu industriju, ali ju nije nadomjestio novom. Jedina je iznimka MI „Braća Pivac“ te neke građevinske tvrtke koje su također dobrano osjetile ekonomsku krizu. Danas u Vrgorcu zapošljavaju samo državne i gradske službe, te rijetki poduzetnici. Poljoprivreda, kao glavna grana gospodarstva, također doživljava krizu. U strahu od nesigurne budućnosti i bojazni da će noćima morati probdjeti na TTTS-u da bi prodali plodove svoga rada, poljoprivrednici smanjuju površine pod usjevima ili voćkama.

Iz svega navedenog postaje jasno da su spomenute krađe pokazatelj opće krize društva u kojoj su ljudi bez perspektive i nade u pronalazak posla, pa svoje kućne proračune pune krađama različite robe koju je lako prodati, s obzirom da je državna granica vrlo blizu, a granični šverc još otprije razvijen.

Rješenje problema teško možemo tražiti od policije. Ona radi svoj posao kako najbolje zna i može. Problem krađa treba vezati za osiromašenje stanovništva i dekadenciju društva, pa su policijski postupci ništa drugo doli flaster na inficiranoj rani. Problemi su očito puno dublji, a rješenja za njih i dalje nitko ne daje.

13. broj Vrgoračkih novina u prodaji!

U prodaji je novi, trinaesti broj Vrgoračkih novina - Prvih novina Vrgoračke krajine.
U ovom broju donosimo veliki intervju mjeseca sa tajnikom SDP-a za Dalmaciju – Vedranom Lendićem. Gospodin Lendić se osvrnuo na političko stanje, kako na lokalnoj, tako i na državnoj razini. Također, analiziramo što usporavanje gradnje autoceste donosi, tj. odnosi Vrgorcu. Dosta prostora smo posvetili našim mačkarama, te donosimo desetak vrlo kvalitetnih fotografija sa svih maskenbala i povorki. Naši suradnici popratili su jubilarnu – desetu obljetnicu vrgorske klape Vr´gora, te osvrnuli se na problematiku izvora Žiljin i arheološka iskapanja oko crkve sv. Ante u Dragljanima, te na posljednje učeničke uspjehe Osnovne škole "Vrgorac". U ovom broju nalazi se i povijesna crtica o otvaranju Gimnazije „Tin Ujević“ u Vrgorcu 1963. godine. Nastavljamo također osvrte na „zaboravljenog“ Tina u našem gradu.
Uz sve navedeno, u novini se nalazi i cijeli niz vijesti i vjestica iz Vrgorske krajine, osvrt na sportske događaje, pismo čitatelja, kolumna i križaljke.
Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u trgovinama Jukić, diskontu Pivac, trgovini Ante i trgovini Mario.
Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb), Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2) i Zagrebu (Profil Megastore, Bogovićeva 7).