U posljednje vrijeme sve su učestalije razne provale i krađe na području Vrgorske krajine. Zaredali su stoga i novinski članci Crne kronike koji prate taj lopovluk. Krađe i provale najučestalije su na području oko trase autoceste, u Ravči, Kotezima i dalje prema jugu. Međutim, krade se i dalje od autoceste, kao na primjer u Rašćanima, gdje je prije otuđivan kamen sa starih ruševnih kuća, a sada žice i metali svih vrsta i namjena.
Gotovo da nema dana kada u jutarnjem policijskom izvješću na radio Biokovu ne čujemo za neku provalu ili krađu. Lopovi, koji su prije krali daske i žicu, posljednjih mjeseci su se razbahatili pa sad kradu pile, agregate, bušilice, brusilice i druge skupe alate u vlasništvu građevinskih tvrtki čiji radnici grade autocestu. Krađe goriva iz građevinskih strojeva su isto tako vrlo česte. Prije se dakle kupilo s gradilišta, a sad se provaljuje u kontejnere i vozila. Lopovi su sve vještiji i pod zaštitom mraka mirno harače krajinom. Oni dobro znaju da vrgorska policija teško može nadgledati cijelu Vrgorsku krajinu površine 284 km2, te da policijski službenici rijetko zalaze u sela koja se ne nalaze duž državnih cesta ili blizu Vrgorca. Iako je u svakom trenutku 1,5 patrola na terenu, to očito nije dovoljno da se krađe spriječe.
Ovakav porast krađa neki objašnjavaju radovima na autocesti kojih prije nije bilo, te ističu staru poslovicu kako „prilika čini lopova“. S druge strane, ja sam mišljenja kako su navedena kaznena djela samo pokazatelj krize i dekadencije društva koju proživljava ne samo hrvatsko društvo u cjelini, već i naše lokalno, pa možda čak i naglašenije.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje u Vrgorcu je 1991. godine bilo zaposleno oko 3000 ljudi. Vrijeme je to kraja zlatnog doba nekoliko vrgorskih tvrtki, na čelu sa najvećom – Tvornicom tekstila „Braća Rakić“. Od toga vremena pa do danas broj zaposlenih konstantno opada i društvo stagnira, pa po najnovijim podacima za veljaču 2010. godine u Gradu Vrgorcu je zaposleno manje od tisuću ljudi, a nezaposleno 787. Razlika je više nego očita. Vrgorac je izgubio svoju predratnu industriju, ali ju nije nadomjestio novom. Jedina je iznimka MI „Braća Pivac“ te neke građevinske tvrtke koje su također dobrano osjetile ekonomsku krizu. Danas u Vrgorcu zapošljavaju samo državne i gradske službe, te rijetki poduzetnici. Poljoprivreda, kao glavna grana gospodarstva, također doživljava krizu. U strahu od nesigurne budućnosti i bojazni da će noćima morati probdjeti na TTTS-u da bi prodali plodove svoga rada, poljoprivrednici smanjuju površine pod usjevima ili voćkama.
Iz svega navedenog postaje jasno da su spomenute krađe pokazatelj opće krize društva u kojoj su ljudi bez perspektive i nade u pronalazak posla, pa svoje kućne proračune pune krađama različite robe koju je lako prodati, s obzirom da je državna granica vrlo blizu, a granični šverc još otprije razvijen.
Rješenje problema teško možemo tražiti od policije. Ona radi svoj posao kako najbolje zna i može. Problem krađa treba vezati za osiromašenje stanovništva i dekadenciju društva, pa su policijski postupci ništa drugo doli flaster na inficiranoj rani. Problemi su očito puno dublji, a rješenja za njih i dalje nitko ne daje.
Post je objavljen 05.03.2010. u 15:13 sati.