Marketing
Vrgorac – mala kulturna oaza za veliko akademsko lokanje
Jedina konstanta svih važnijih kulturnih događaja u Vrgorcu posljednjih desetljeća leži u jednoj nadasve morbidnoj činjenici. Većina književnika, umjetnika, akademika i glumaca koji su posjetili Vrgorac zbog ovog ili onog kulturnog događaja, uglavnom su došli alkoholizirani ili kako bi mi rekli „pod gasom“. Oni koji su došli trijezni, naknadno su se nalokali u Željke u kuli! Vrlo je zanimljiva ta činjenica, pa smo proteklih godina viđali časne akademike u nečasnim stanjima na raznim kulturnim večerima, književnike koji su večerali bocu konjaka i finu gospodu koju su nosili do Pervanova hotela u sitne sate.
Na prvi pogled to izgleda dosta humoristično. Odmah se sjetim jednog prijatelja iz Omiša koji je rekao kako mu se književnik Igor Mandić čini kao čovjek s kojim bi se bilo dobro napit u kakvoj staroj krčmetini. A u takvom stanju se najbolje piše, rekli bi neki... Književnik bez boce nije književnik, sjetimo se samo Tina!
Usprkos tome, na televiziji u različitim kulturnim manifestacijama ne viđam pijane akademike. Izgleda da si oni vole priuštiti dozu opuštanja kad se spuste u provinciju, u kulturnu divljinu. Hvala Bogu, televizijske kamere javne dalekovidnice u te krajeve i ne svraćaju, pa nema opasnosti od blamaže!
Kad malo pomislim na razloge ovakva ponašanja, zamišljam neka davna vremena kad je prvi akademik ili glumac došao u Vrgorac. Tamo se jako dobro napio, pa je ugodna iskustva ispričao svojim prijateljima… i legenda o Vrgorcu kao alkoholnoj Meki je nastala!
Vrgorac se nalazi vrlo nisko na kulturnoj ljestvici Hrvatske. Ovo o čemu pričamo je samo pokazatelj takvog stanja. Da Vrgorac išta kulturno znači u širim hrvatskim okvirima, onda bi se barem malo pazilo na mogućnost blamaže, a ovako nema potrebe za ustezanjem. Moramo se naprosto pomiriti da smo zadnja rupa na svirali, rekao je jedan vrgorski književnik nakon još jednog slučaja intelektualnog rumenila koji smo nedavno doživjeli.
Najzanimljivije mi je kad svi intelektualci koji dođu u Vrgorac u sav glas hvale Vrgoračko vino i konzumiraju ga u velikim količinama. Ma nisam ja neki vinski stručnjak, ali to vino i nije nešto. Imam osjećaj da kad bi im ponudio ukvašeni bućkuriš iz Bunine, da bi ga također pili oduška. Glavno da je vino!
Jedva čekam Tinove Dane. Čujem da se tamo najbolje pije! 
Post je objavljen 15.03.2010. u 19:05 sati.