Reporteri Makarske Kronike na dionici autoceste od Šestanovca do Ravče nakon odlaska političara

Cestarina za pet dana poskupjela 7 kuna
Piše: Boris Sisarić
snimio: Boris Sisarić
Utorak, 30 Prosinac 2008

Pet dana od otvorenja Dalmatinine dionice od Šestanovca preko Zagvozda do Ravče uputili smo se u malu inspekciju autoceste u našem zaleđu. Nakon samo nekoliko krugova po kružnom toku u Šestanovcu, unatoč lošoj signalizaciji i nejasnim putokazima, lako smo zaključili da ulaz na autocestu mora biti onaj prema Sv. Juri.

Premijer Sanader je tek prije desetak dana otvorio dionicu Dalmatine od Šestanovca do Ravče, a Vrgorčani i svi oni koji putuju spomenutom dionicom se već bune. Kažu da je cestarina na tom dijelu autoceste poskupjela i to s devet na šesnaest kuna. Naravno da smo odmah pohitali na autoput u susjedstvu da se uvjerimo jesu li te informacije istinite.

Nakon samo nekoliko krugova po kružnom toku u Šestanovcu, unatoč lošoj signalizaciji i nejasnim putokazima, lako smo zaključili da ulaz na autocestu mora biti onaj prema Sv. Juri. Kad još napomenemo da na onoj suprotnoj strani od najvišeg biokovskog vrha nije bilo ničega, izbor je bio sasvim logičan.

Kao ulazak u drugu državu
Ne znam kako je s vama, ali ja baš svaki put kad uđem na tu famoznu Dalmatinu, odmah pomislim kako više nisam u Hrvatskoj. Učini mi se u tom djeliću sekunde kako sam na nekoj autocesti u nekoj sasvim uređenoj zemlji koja, uz to što sve drugo besprijekorno funkcionira, za bonus zna graditi i sasvim lijepe autoputove.

Upravo tako izgleda i ovaj autoput u našem neposrednom zaleđu, a unatoč činjenici da je još uvijek neušminkan, bez zelenila, s velikim gomilama kamenja i iskopane zemlje sa strane, sasvim je jasno vidljiv neprocjenjiv trud svih onih ljudi koji su sudjelovali u njegovoj izgradnji. Usijeci u kršnome biokovskome kamenu, sedam vijadukata od kojih je najimpresivniji onaj u Rašćanima, koji je usput budi rečeno zbog lošeg betona ugrađenog u njega čak i rušen u rujnu prošle godine, te prekrasno odmorište u Gornjim Rašćanima, jasno svjedoče o trudu i upornosti da se sve ovo napravi. Tu su također i nadvožnjaci, podvožnjaci, te dva prijelaza za životinje kako bi veprovi i vukovi nesmetano migrirali s Biokova u Hercegovinu i obrnuto. Još kad i životinje saznaju za te prijelaze, sve bit će super.

Na onom najfascinantnijem dijelu autoceste, odmorištu iznad Rašćana, na kojem je predsjednik Vlade i otvorio ovu dionicu, svi potrebni sadržaji poput benzinske crpke ili restorana još nisu niti u povojima. Koncesiju za njihovu izgradnju tu je dobila Ina, a trebali bi biti gotovi do iduće turističke sezone. I tu se vraćamo u našu surovu realnost uz činjenicu da je ovaj dio autoceste otvoren bez svih onih popratnih sadržaja koji čine putovanje ugodnijim.

Pošto cestarina?
Da ostanemo u okvirima priče o surovoj realnosti, natjerala nas je i zadnja epizoda našeg kratkog putovanja od Šestanovca do Ravče. Na naplatnim kućicama, iznos koji smo platili nije bio onaj od devet kuna koji su svi mediji pet dana prije navodili kao cijenu za tih četrdeset kilometara puta. Iako tih sedam kuna razlike i nije neka cifra zbog koje bi čovjek, putnik i namjernik odustao od vožnje autocestom, teško se oteti dojmu kako je subvencionirana cijena od devet kuna bila samo prvog dana namijenjena onim mnogobrojnim visokim državnim dužnosnicima koji su zakratko za vrijeme otvorenja okupirali najjužniji dio Dalmatine. Pa su tako u ova vremena stezanja kaiša, ponosno uštedjeli koju kunu državnog proračuna, baš onako kako na proračunu štede s onim jeftinim subvencioniranim saborskim obrocima. A dugove ceste (ali i ručaka) će kasnije ionako još dugo plaćati obični vozači.

A vjerojatno im neće biti žao. Jer stvarno radimo dobre autoceste. Bar to.
Izvor: www.kronika.hr