Posjetili smo bivši talijanski koncentracijski logor na otoku Molatu

Jučer je na Molatu svečano obilježena šezdeset i pet godišnjica oslobađanja talijanskog koncentracijskog logora kojeg su fašisti na otoku osnovali 1942. godine. Molatski logor bio je jedan od četrnaest takvih logora koje su Talijani osnovali na našem području. Na teritoriju Italije funkcioniralo je još dvjesto logora u koje su zatvarani Hrvati i Slovenci. Kroz Molat je prošlo oko dvadeset tisuća Hrvata, a oko tisuću ih je izgubilo život uslijed strijeljanja ili umiranja od katastrofalnih uvjeta koji su tamo vladali. U logoru su zatvarani ljudi svih dobnih i spolnih skupina. Žene, djeca, starci, trudnice, uhvaćeni partizanski simpatizeri i ostali. Tamo su bili podvrgnuti batinanju i iživljavanju koje su nad njima najčešće izvršavali talijanski crnokošuljaši. Posebno su ranjiva bila djeca, a osamdeset posto trudnica rađalo je mrtvu djecu ili živu koja su od slabosti umirala nakon nekoliko dana. U tome mračnom logoru pojedinac je preživljavao od 12 dekagrama kruha i litrom vode dnevno. Živjeli su od juhe i povrća, a mnoge su spašavali paketi koje su im slale obitelji, a koje su talijanski čuvari ponekad propuštali u logor. Još danas se vide talijanske karaule, sramotni stup srama, upravna zgrada i drugi ostaci toga koncentracijskog logora. Kad sam čuo da je organiziran put iz Zadra za Molat, znao sam da moram biti u tome trajektu. Skupa da jednim prijateljem obišao sam prelijepi otok Molat i ostatke logora. Obljetnica je svečano obilježena postavljanjem vijenaca u logoru i na groblju na kojem su pokopavani mrtvi logoraši, a na proslavu je došlo nekoliko stotina bivših logoraša, njihovih obitelji i drugih građana, a organizatori sve su bili Udruga logoraša, Grad Zadar i Vlada RH.
Kolovoz i rujan su mjeseci u kojima obilježavamo nekoliko obljetnica vezanih za Drugi svjetski rat, i najčešće se radi o datumima u kojima su glavni akteri bili talijanski fašisti. Krajem kolovoza 1943. godine talijansko Veliko fašističko vijeće izglasalo je nepovjerenje Benitu Mussoliniju i on je bio prisiljen dati ostavku. Ubrzo su Talijani započeli pregovore sa zapadnim Saveznicima, nakon čega je 8. rujna 1943. godine uslijedila kapitulacija fašističke Italije. Danas tako obilježavamo 65 godina od toga događaja. Talijanskom kapitulacijom nakratko je odahnuo narod Dalmacije, Istre i otoka, i to nakon godina talijanskog terora tijekom kojega su mnogi mučeni i ubijeni, talijanizirana su im osobna imena, mjesni i drugi toponimi, a najčišći hrvatski krajevi odvojeni su od matice zemlje. Mnogo je talijanskih žrtava tada ostavljeno, a rijetko tko je doživio obeštećenje ili bar ispriku talijanske države. I Vrgorska krajina je teško stradala od Talijana koji su ubili desetke ljudi i spalili stotine kuća i drugih objekata u našem kraju, a Talijane smatram posebno odgovornima za zločine koje su počinile talijanske pomoćne postrojbe sastavljene od četnika tijekom protupartizanske operacija „Albia“ 29. kolovoza 1942. godine tijekom koje je stradalo dvjestotinjak vrgorskih civila. Najgore od svega što nitko od talijanskih zločinaca odgovornih za ova ubojstva, logore i teror nije odgovarao. U današnje vrijeme kada doživljavamo pokušaje relativizacije i mijenjanja povijesti od strane talijanske strane, smatram potrebnim da upozorim, bar na meni dostupan skroman način, na povijesne činjenice koje usprkos moći i snazi jadranskog susjeda, nitko ne može izbrisati. Čast i slava žrtvama njihovim.